postman1911 je napisao/la:
Tobol Kostanay je napisao/la:
FranckConstanzaZolja je napisao/la:
Tobol Kostanay je napisao/la:
Ljudi moji kako ne shvacate da nije uopce bitno hoce li se prodati Bamba ili nece, hoce li na ljeto Pukstas otici za 4 ili 5 milijuna, je li Mlacic prodan za 4,5 ili 5,5.
Sve je to nebitno jer rezultat ce uvijek biti isti. Klubom dirigira dokazano nesposobni vlasnik i ako se u 15 godina nista nije promijenilo nabolje onda se nece promijeniti ni narednih 15 godina. Gledat cemo uvijek isti film gdje u jednom dijelu sezone upadamo u euforiju, prije nego ce nas docekati hladni tus raspada sistema. Radije cu gledati 11 juniora pa da se bore za ostanak nego iz godine u godinu trpiti ovo mazanje ociju da je iduca sezona nasa i da nam fali samo jos jedan igrac, jedna smjena trenera, jedni izbori za nadzorni odbor ili ne znam ni ja sta, a na kraju cemo opet biti posramljeni od nekog kluba iz Turkmenistana u Europi, a u HNL-u ce nam Rijeka drzati lekciju kako s upola manjim budzetom ostvariti duplo bolji rezultat.
Politika je imala svoju priliku upravljanja klubom - dokazano nije bila sposobna.
Navijaci su dobili svoju priliku upravljati klubom - dokazano nisu sposobni.
Ja prvi ne vjerujem ni da bi s jednim gazdom bilo bolje, ali bi jednostavno bilo posteno da sada priliku za upravljanje dobije netko novi i dokaze je li sposoban ili nije, jer dosadasnje dvije opcije su dokazale da nisu.
Vidi cijeli citat
A pazi ove lude perspektive...
Jesi razmišlja nekad da je Hajduk kao takav zapravo nebitan? I nogomet u cjelini
Ništa se nigdi neće slomit ako Hajduk prestane postojat, nitko neće umrit. Mindblowing, znam.
Sve je nebitno
Vidi cijeli citat
Dapace, na neki nacin gasenje kluba (do kojeg ce nas biciklisti kad-tad i dovesti) vidim i kao neko svjetlo na kraju tunela, jer ce mi se osloboditi masa slobodnog vremena koje trosim na pracenje vijesti o klubu, citanje raznih foruma i gledanje utakmica. O zivcima da ne govorim.
Vidi cijeli citat
Što ćemo s Marseillom i njihovom sušom od 15 godina? Što s Frankom McCourtom, američkim milijarderom koji 10 godina bezuspješno vodi klub debelo ispod razine novca koju sprži?
Što ćemo s Arsenalom i njegovom sušom od 2 desetljeća? Kako Stana Kroenkea, američkog milijardera izbaciti iz jednadžbe u kojoj šteti ugledu klubu dok drugi u međuvremenu uzmu hrpu titulua, bilo domaćih, bilo europskih.
Što s Tottenhamom i duom Levy/Lewis koji nisu donijeli titulu iako su visoko na Forbesovoj listi?
Što s Romom i sušom od 25 godina Danom Friedkinom, producentom i tajkunom koji za vrijeme strmoglavog pada Serie A ne može odvesti klun na vrh?
Manchester United? Trener za trenerom, neuspjeh za neuspjehom. Gradskom rivalu i susjednom Liverpoolu ide ko po loju, a oni kao da su u Boga gađali. Žele li zapaliti Old Trafford? Ne. Vesele li se preokretu protv Lyona u drugorazrednom europskom takmičenju nedostojnlm imena kluba? Naravno.
St. Etienne, Sampodria, Malaga, Anži, Boreaux..., bezbroj je primjera bogatih vlasnika i tužnih sudbina. Neki od takvih bi ruku dali da su makar stabilni prvoligaši kao Hajduk, a ne tavorili po nižim ligama ili ugašeni. Da, znam. Hajduk je velikan i mora se boriti za titulu. I drugi su. I arsenal, i roma, i bordeaux, i la coruna, i sampdoria, i st. etienne, i marseille i gomila klubova koji su velikani pa su u provaliji većoj od Hajduka. Imali su i zajednice i bogate vlasnike iza sebe.
Jednostavnog izlaza nema i ne postoji rješenje koje se pritipka preko tipkovnice ili pucne prstima. Put do uspjeha može biti na sto načina, jednako kako put do pobjede u nogometu može biti na sto različitih takita.
Znači li ovo da treba biti začahuren i ne stvarati nove perspektive i načine do uspjeha? Apsolutno ne. Samo napominjem da banaliziranje situacije nije svrsishodno.