Teorija igara je područje koja proučava interakcije između različitih aktera u situacijama gdje se odluke jednog igrača odražavaju na rezultate drugih. Glavni cilj teorije igara je analizirati odluke igrača u cilju optimizacije njihovih ishoda. Pritom je važno znati prepoznati kada igrati koju igru i koja je razlika između konačne i beskonačne igre s time da se konačna igra igra s ciljem da se pobjedi, a beskonačna s ciljem da se nastavi.
Sad, nogomet kao sport se može gledati kao konačna i kao beskonačna igra. Možemo gledati tko je pobjedio u jednoj pojedinačnoj akciji, napadu, obrani, izvođenju slobodnog udarca, poluvremenu, utakmici, polusezoni, sezoni...
Ali bome ima elemenata i beskonačne igre, jer... tko je pobjednik nogometa? Poput onog douchebag klinca iz sela/razreda koji bi govorio da je "priša fifu ili priša cod multiplayer", tko je pobjedio u nogometu?
Primjenom teorije igara i pogleda na konačne i beskonačne igre na Hajduk, zaključak je da Hajduk treba počet na nogomet gledat manje kao konačnu igru, a više kao beskonačnu.
U Hajduk treba doći netko tko će reći da je titula zabranjena riječ. I to ne zato što smo luzerština, jer kako se osvaja titula?
Titula se ne osvaja voljnim momentom, ne osvaja ju onaj koji više želi ili ko se jače busa, nego onaj koji kvalitetnije radi. Voljnim momentom se može izdržat produžetak u polufinalu SP-a, ali ne izborit čitavu sezonu.
Hajduku treba netko tko će reć da igrač neće biti potran ća ako nije osvojio titulu, nego ako nije slušao trenera i ako nije dobro trenirao. Da trener neće biti potran ća ako nije osvojio titulu nego ako nije dobro razvijao igrače i ako nije razvijao kvalitetnu igru. Da SD neće biti potran ća ako nije osvojio titulu nego ako nije dobro vodio sportsku politiku. Da predsjednik neće biti potran ća ako nije osvojio titulu, nego ako nije dobro upravljao ljudskim potencijalima i procesima.
A kad se sve od tih stvari zadovolje titula će kroz kvalitetan rad doć sama od sebe, i ko zna, kad Hajduk postane klub u kojem su svi gornji uvjeti zadovoljeni, možda će mediji i ostatak javnosti za Hajduk naricati da je za dobrobit hrvatskog nogometa da on bude prvak.
Titulu treba zaslužiti
Sad cu prestat pisat jer sam već napisa lancun, ali u skoro svaki paragraf bi se moga još razvezat unedogled
Edit: ipak moram dodat jedan paragraf koji sam zaboravio napisat
Ključan problem je što su ti potrebni stručni ljudi koji će prepoznat kad predsjednik dobro upravlja ljudskim potencijalima, SD vodi sportsku politiku, trener razvija igrače i igru, a igrači treniraju. Te stvari nisu svima na oko vidljive
Pa je u nedostatku takve stručnosti puno lakše lupnit svima opipljivu titulu kao cilj i time zadovoljit ekipe sa zidića i one koji su gledali Hajduka sedamdesetih. A to je naravno isprazni populizam bez pokrića
[uredio FranckConstanzaZolja - 18. veljače 2026. u 21:23]
1. Klub, 2. Igrači, 3. Navijači