Danas u 18 sati igra se finale kupa koje bi nam svima trebalo značiti malo više od jedne obične utakmice. To finale kupa svi mi navijači Hajduka možemo gledati sa ljutnjom i žalom jer dobro sumira dio problema s kojima se suočavamo svih ovih godina. Ja ću ga ipak unatoč ljutnji i ljubomori pogledati i navijati za ekipu za koju bi svi pravi Hajdukovci trebali navijati.
Jer gospodin Valdas Dambrauskas danas u 18 sati igra finale koje mu može donijeti njegovu treću dvostruku krunu u karijeri. U slučaju osvajanja to će mu biti 5. osvojeni kup u karijeri, a jedan je osvojio i sa nama, a volim biti bahat i misliti i njemu, najdražim Hajdukom.
Osim toga osvojio je dva puta ligu u Litvi, jednom u Bugarskoj, a ove godine je srušio dominaciju ekipe koja godinama stvara probleme i ozbiljnim europskim klubovima.
U HNL-u je Goricu ostavio na trećoj poziciji nakon 14 kola, dok je sa 2.22 boda po utakmici u svojoj prvoj sezoni Hajduk doveo na prag osvajanja lige.
Sve to nažalost nije bilo dovoljno jer stremimo prema višem - klub veličine Hajduka ne treba se zadovoljavati ispadanjem u playoffu beton lige protiv malenog Villarreala, kluba koji u svojoj povijesti ima samo par nebitnih europskih trofeja.
Klubu veličine Hajduka nedopustivo je gubljenje superkupa na Maksimiru. Klub veličine Hajduka na prvo mjesto stavlja ikone i legende, koje svojim konstruktivnim komentarima na kraju karijere jedine ostaju tu kada je teško.
Sretno danas veliki čovječe!
