Mi s trenutnim kadrom teško možemo proći dalje od Q3 KL u kojemu možda nećemo ni biti nositelji, a to je potpuno i zasluženo kad zadnjih godina ispadamo od raznih poluamatera.

Za biti prvak treba imati minimalno 80 bodova, a onda kad budemo imali takvu momčad nećemo se zamarati time hoće li se Dinamo raspasti ili se moramo nadati da Mišković rasproda Rijeku.

Mi možemo promjeniti još 5 trenera ništa nam bolji rezultat od ovoga kojeg imamo nećemo imati, a kad se usporedi lova koja se troši na prvu momčad u usporedbi s drugim europskim klubovima možemo se samo zapitati da li bi nam 50 miljuna eura na plaće prve momčadi bilo dovoljno za se kvalificirati u Europu ili osvojiti prvenstvo u 23. ligi europe.

Mi trenutno imamo što imamo po meni to nije Lukšina krivnja, nego krivnja vlasnika koji su mu uredno davali podršku na skupštinama i nisu se bunili da on na svoju ruku dovodi igrače mimo SD.

Nije Petković skoro ništa donio Dinamu u HNL-u. On je sam jedan od kotačića u momčadi pored Baturine, Sučića, Mišića, Pjace, Oršića, Ivanušca, Olma i sličnih. 

Vrlo vjerojatno bi se Livaja nazabijao više u Dinamu, a Petković manje u Hajduku da su zamijenjene uloge. Petković nijednom nije bio najbolji strijelac lige, Livaja je bio triput. Petković je naprosto bio spojnica za sjajan ofenzivni potencijal koji je imao Dinamo, s Dajakuom i Dolčekom nebi apsolutno ništa napravio. 

Ne treba diskreditirati gdje tamo gdje za to nema mjesta. 

Baš je misterij zašto se okrenilo mišljenje o Livaji. 

Kad je doša razbuca je ligu i napokon smo nakon 15+ godina mogli vidit straj u očima Dinama da će past sa trona. Osvojia se kup, prvi trofej nakon 9 godina i nosilo se igrače na ramenima.

Ne samo Livaju nego i Krovinovića i Eleza i Lakta. Ko danas plače za Elezom i Laktom? Ko se noću budi i pita kako im ide u FC Without Club?

Onda su krenila bušenja i biranja trenera, netreniranje, egomanijaštvo, šetanje, debljanje, bolovi u laktu, neuspješni napadi na titule i druga mista, prženje para i zaduživanje, redovna ispadanja od redikuloznih protivnika u Europi, smjene predsjednika, nadzornog odbora, sportskih direktora, još par trenera za posolit.

Pa sramotna sezona di ne uspiješ osvojit prvenstvo di je prvak jedva uvatija 65 bodova i onda je opet Garcia upalija neku nadu u prvoj polusezoni da bi je naši karakterni momci odma brže bolje ugasili.

Ljudi se ožene zaljubljeni priko ušiju dok ih smrt ne rastavi, pa se nakon nekoliko godina razočaraju, prominu mišljenje i rastave. A di nećeš prominit mišljenje o nekom igraču baluna nakon svega onoga nabrojanog. Neš ti muke. 

Livaja Livaja Livaja

Garcia Garcia Garcia

Jesu li samo nji dvoj'ca Hajduk? 

zašto niko ne piše o našem najboljem veznom, Krovinoviću? 

Da ne bude zapostavljen, napisat ću da je on u pravilu barem europske utakmice igrao dobro.