Vi. Niste. Normalni. 

Svi bi se resetirali, porješavali visokih ugovora, zatvorili minus. I onda u sljedećoj rečenici o pojačanjima, Brekalima, Petkovićima, Đekama i ne znam o čemu sve. Vi ne da ste u oblacima, vi ni u našoj atmosferi niste.

Mi ako ubodemo šesticu i desnog beka, možemo se tuć nogom u guzicu.

Godinama se o nasem klubu od strane suvlasnika koristi se Gospodar prstenova kao alegorija na odnose u Hrvatskom nogometu. U njima mi smo Gandalf koji u Moriji stoji pred Balgorom i govori mu "Neces proci". Naravno u takvoj jednoj uspredbi zna se tko predstavlja Mordor, tko predstavlja Sarumana i Isengard, tko su Orci, prstenova utvare itd. Za sve zlikavce imamo tko ce popuniti rolu.

S jedne strane koristenje fantasya kao alegorije ima smisla jer mi zaista zivimo u jednoj fantaziji da je Hajduk relevantan nogometni klub. Nije, i nije vec 20 godina.

Jedino podrucje gdje je Hajduk relevantan je podrucje sportskog marketinga, prodaje dresova, karata, pljeskavici i piva na utakmicama, ali sa sportskog dijela apsolutno smo nerelevantni. Nema nas u Europi nigdi, ne dajemo igrace za reprezentaciju i u tome trazimo uzroke svugdje drugdje. Nasi veliki transferi su transferi potencijala a ne igraca, i svote koju dobijamo su na racun onoga sto bi igrac mogao postati da nije u Hajduku, a ne na racun onoga sto igrac je. Stovise postalo nam je normalno da neki jebeni klub iz Azerbaijana za kojega do lani nitko nije cuo najavljuje da ce nas proci. I nitko se neobazire na to, pa ni mi sami, jer duboko u sebi znamo da su vjerovatno u pravu. 

Mozda je Gospodar prstenova primjerena usporedba, ali mi sebe vidimo u krivoj ulozi. Mozda nismo Gandalf, ni Aragorn, ni Gimli, ni Legolas. Mozda nismo ni Theoden, pa ni Frodo ni Sam. Mozda smo Denethor koji sjedi zatocen u Minas Tirithu, gledamo u Palantir i vidimo prikaze i lazi koje nam Sauron servira i gledajuci ih postajemo ludi, bojimo se i u svom ludilu i strahu radimo kontra onoga sto bi trebali cuvati.

gleda li neko ovog Djouarhu što je isteka ugovor s Rijekom.

Dantas? 

jebga,bez odštete moraš dati malo veću plaću

Đuahra 350k

Dantas 450k

Ma kakva zatvaranja minusa, boli me briga za minus šta će bit objavljen negdi na FINI. 

Osijek ima milijardu eura minusa, pa potezom pera našikaju 40M eura sponzorstva, koga boli briga za minus. Jel imamo za vraćati kredit, imamo. 

Dovodi se Dzeko, Brekalo, Ćaleta Car, Jurić, Biuk, svi i ide se na all in, šta opće više nije all in, jer smo mi već 3 godine u all inu i to je naš modus operandi. 

Godinama se o nasem klubu od strane suvlasnika koristi se Gospodar prstenova kao alegorija na odnose u Hrvatskom nogometu. U njima mi smo Gandalf koji u Moriji stoji pred Balgorom i govori mu "Neces proci". Naravno u takvoj jednoj uspredbi zna se tko predstavlja Mordor, tko predstavlja Sarumana i Isengard, tko su Orci, prstenova utvare itd. Za sve zlikavce imamo tko ce popuniti rolu.

S jedne strane koristenje fantasya kao alegorije ima smisla jer mi zaista zivimo u jednoj fantaziji da je Hajduk relevantan nogometni klub. Nije, i nije vec 20 godina.

Jedino podrucje gdje je Hajduk relevantan je podrucje sportskog marketinga, prodaje dresova, karata, pljeskavici i piva na utakmicama, ali sa sportskog dijela apsolutno smo nerelevantni. Nema nas u Europi nigdi, ne dajemo igrace za reprezentaciju i u tome trazimo uzroke svugdje drugdje. Nasi veliki transferi su transferi potencijala a ne igraca, i svote koju dobijamo su na racun onoga sto bi igrac mogao postati da nije u Hajduku, a ne na racun onoga sto igrac je. Stovise postalo nam je normalno da neki jebeni klub iz Azerbaijana za kojega do lani nitko nije cuo najavljuje da ce nas proci. I nitko se neobazire na to, pa ni mi sami, jer duboko u sebi znamo da su vjerovatno u pravu. 

Mozda je Gospodar prstenova primjerena usporedba, ali mi sebe vidimo u krivoj ulozi. Mozda nismo Gandalf, ni Aragorn, ni Gimli, ni Legolas. Mozda nismo ni Theoden, pa ni Frodo ni Sam. Mozda smo Denethor koji sjedi zatocen u Minas Tirithu, gledamo u Palantir i vidimo prikaze i lazi koje nam Sauron servira i gledajuci ih postajemo ludi, bojimo se i u svom ludilu i strahu radimo kontra onoga sto bi trebali cuvati.