Lipi moji, brzo vas je prošla vijest da se naš Raketa oprostija. Vama na dušu, a moji preporuka za slideću utaknicu je...
Raketa oproštajna, a na terenu izađe i njegov kum, Marko Bralić Keto… to bi bija trenutak koji bi se uvik pamtija! Ne bi to bija samo obična utakmica, to bi bila prava fešta za dušu. I ne samo da bi to bija oproštaj za Ivana, nego i za Ketu, koji je za njega više od prijatelja – kum, onaj koji je uvik bija uz njega, kad je bilo lipo, kad je bilo teško, kad se tribalo odlučit.
Svi bi oni, šta su pratili Hajduk, znali šta znači ovaj trenutak. Keto nije samo dovija Rakitića u Hajduk, on je taj koji je uz njega od početka, taj koji mu je bija mentor, prijatelj i vodič kroz sve ono šta je Hajduk. I sad, kad je Rakitić odlučija otić, bilo bi pravo čudo da zajedno, ruku pod ruku, izađu na teren, da svi vidimo tu snagu prijateljstva, kumstva, i ljubavi prema klubu.
Zamisli samo tribine… tišina, svi znaju šta se sprema, i onda Raketa i Keto zajedno izlaze na teren. I nije to samo oproštaj Raketića od nogometa, nego i od Hajduka, ali s njegovim kumom. Tamo na terenu ne bi bilo samo nogometa – to bi bila cijela priča o prijateljstvu koje je jače od svega. Kum je tu, Raketa je tu, Hajduk je tu, a svi mi, navijači, zajedno s njima.
I kad bi utakmica počela, srce bi svima bilo ispunjeno – jer bi znali da to nije samo kraj, nego početak nečeg što će se uvik pamtit. Jer Hajduk je obitelj, a pravi prijatelji ne idu nikad.
Fala lipa