Pobjeda je tu, a od prolaza dalje smo udaljeni isto ka i prije utakmice.

Prvo poluvrime teški užas, nadigrani smo u svim fazam igre. Igrali smo neki polupresing, linije razvučene, glupa zaljetanja, kašnjenja na suparnika i ispadanja. Posjed loš, disciplina i taktika nigdi, sebičnost i zaljetanje u suparničke igrače bez mozga. Reka bi neko klasična hajdučka igra.

Dinamo je pasevima, pravovremenim otvaranjima, mirnoćom, prodorima između linija di naši ne znaju ko koga preuzima izgleda ka Barcelona. Gol su zaslužili i svaka čast Ilir Daja.

Stabilizirali smo se tak nakon vodstva, ali opet puno kompliciranja, a malo jednostavnosti.

Ža mi Garcije ima u ekipi nekoliko polovnih Boscheva i Makita, ali bogami ima i Parkside i Iskre.

Triba nan pod hitno fizički, pokretljivi zadnji vezni koji će razbijat protivničku igru i bar znat dodat prvome do sebe.

O pojedincima neću reće da vriđan, pljucan samo ću reć da Rebić neće bit spreman bar za misec dana.

Ništa, radit, kopat, orat svaki dan i okrenit se Gorici.