Franko Kovacevic o vremenu u Hajduku
U ljeto 2017. godine priključio se Hajduku, prvo je bio u B momčadi, a onda uskoro i s prvom za koju je odigrao deset utakmica.
- Ispunio sam snove potpisavši za Hajduk, čiji sam veliki navijač, to mi je bila životna želja. Sada kada se vratim u taj period, bila je to ekstremno teška sredina za mladog igrača, dobro sam i odigrao, sad kad gledam iz ove perspektive. Veliki je pritisak i nema prostora, teško je dobiti minute i držati konstantu, puno faktora utječe na tebe sa svih strana, nije lako. Zadovoljan sam prilikom koju sam dobio, nisam bio na sto posto, ali svaku utakmicu i trening sam dao sve od sebe, to je tada bio moj maksimum. Otišao sam poslije u Rudeš, dobro odradio sezonu i otišao van.
Debitirao je u kolovozu 2017. godine protiv Evertona pred krcatim Poljudom. Splićani su zamalo izbacili engleskog velikana iz play-offa Europske lige.
- Sjećam se svega tog dana, od karantene dan prije utakmice pa svega na sam dan utakmice, ostala mi je urezana svaka minuta. Bila je dobra utakmica, bili su u nokautu i imali su puno problema, dali smo im gol i utjerali im paniku, ali onda smo primili s centra. Bili smo u stanju proći, ali nije se poklopilo. Ušao sam pet minuta prije kraja, pokušao sam sve, ali teško je nešto napraviti u tako kratkom periodu. Bez obzira na to, bio je to jedan od najljepših trenutaka u karijeri. Ušao sam tada u duel s Wayneom Rooneyjem, bacio me kao malu igračku, ništa mu nisam mogao. Zamijenio sam dres na kraju utakmice s Morganom Schneiderlinom, ali žao mi je što sam uzeo, bolje da sam zadržao svoj dres, više bi mi značilo - priča nam Kovačević pa nastavlja:
Čuvam onaj s debija u HNL-u protiv Rudeša. Bila je tada loša situacija u klubu i kriza, dobio sam šansu kod Željka Kopića i nanizali smo nekoliko pobjeda. Mislim da sam tada dobro igrao. A zanimljivo, tada sam u igru ušao zajedno s Micheleom Šegom. S njim sam još uvijek u kontaktu, često se i vidimo jer zna tijekom pauze trenirati u Zagrebu kod trenera Ivana Kapulice. Radili su jako puno dok je bio u Varaždinu i pokazao je da može biti ozbiljan HNL igrač. Nije mu lako, pritisak je jer je doma, on voli taj klub više od ičega. Nadam se da će sve sjesti na svoje mjesto i da će Michele pokazati koliko vrijedi, treba tek nekoliko utakmica da se sve okrene.
Zajedno ste igrali u Hajduku, on se vratio, a je li i tebe zvao da mu se priključiš?
- Nismo o tome razgovarali, kada sam otišao iz Domžala, spominjalo se kako me Hajduk želi vratiti, ali nije se realiziralo. Kada netko dođe na Poljud, on mora biti na top razini, mora prvo raditi ogromnu razliku u nekoj drugoj ligi. Ne znam kako će se razvijati sezona u Celju, ali volio bih jednog dana, kada budem na sto posto, opet doći u Hajduk jer mislim da bih mogao puno dati - kaže Franko.
Razgovor nije mogao proći da ne spomenemo Marka Livaju koji je posljednjih dana pod valom kritika zbog loših igara.
- On je daleko najbolji igrač HNL-a. Nosi Hajduk već četiri godine, to što se piše o odlasku... Ne znaju ljudi što se događa u klubu, možda je bio ozlijeđen, možda ga je trener htio odmoriti protiv Slavena pa ga je ostavio na klupi. Kada ga nema u prvih 11, odmah krenu najgore priče. Ja sam siguran da je on i dalje najbolji u HNL-u i da će ove sezone puno dati Hajduk, ne vidim nikog drugog lidera tko bi Hajduku mogao donijeti titulu, on je glava svlačionice i predstavlja taj klub. Kada pogledaš brojke i što on radi, to nije realno - kazao je Franko pa nam otkrio:
- Imali smo istog menadžera, imao je jako dobre ponude i sve ih je odbio zbog Hajduka. Jednom su i mene zvali da se raspitaju o njemu, igrao sam u ligi uz koje je on imao ponudu, ali on nije htio niti čuti. Koliko je samo izdašnih ponuda odbio zbog Hajduka...
Vratili smo se na njegov period u Hajduku, gdje se zadržao do veljače 2019. godine. Dijelio je svlačionicu s Antom Ercegom, Tomom Bašićem, Franckom Ohandzom, Markom Futacsom, Hugom Almeidom, Nikolom Vlašićem...
- Vlašić je bio najbolji i najdominantniji, ali otišao je nakon Evertona. Fenomenalnu sezonu je tada odradio Ante Erceg, trčao je kao navijen i na utakmicama i na treninzima, zabijao puno golova. Almeida? Imao je nerealne poteze glavom, čak je zabijao i škaricama. Imao je problema s ozljedama, stalno ga je nešto boljelo. Pripreme su mu teško pale, ali davao je sve od sebe. Gledali smo ga kao božanstvo, pokušali smo naučiti sve što bismo vidjeli od njega. Bio je super, uvijek na usluzi, mogli smo ga zamoliti ili pitati što god smo htjeli.
