Ma definitivno je igra, rezultat i 20 g. apatije glavni uzrok.
Ako se oni na terenu vuku ka štrace ili se grčevito brane u svojih 20 m, šta bi to tribalo izazvat euforiju na tribinama?!? Dođe ti popet se na krov i skočit mrtvaca na glavu, a ne navijat.
Uz to dodaj dugogodišnji post i onda normalno kad je prilika nekakva da su svi stisnuti jer "samo da nam se opet ne dogodi xxxxx" ode u xxxx upišite neki od mnogobrojnih pojmova šta su nas trali (eurogolovi gzira, zira, henrikes iz dinama, flop protiv rijeke, flop prije reprez.pauze itd.)
I onda kad se treseš i kad je napeto ne možeš skakat u euforiji kad te straj da ćeš primit debilni gol i past u depresiju...
E a kad ti osvajaš prvenstva, igraš europu, igraš normalan nogomet, onda jebiga lakše podneseš i nekakve kikseve, poraze i šokove. Na kraju krajeva tako nam je i bilo u početku igrali ligu prvaka, osvajali, pa dođe jedan kiks, pa drugi, pa pivamo i kad gube i kad tuku..., ali kad su ti kiksevi postali pravilo a ne iznimka ko onda ima snage onako iz srca zapivat ako ne postaneš novi prvak ti?!
nemoš brate, ubije te sve ovo, a bogami traje jebački dugo...
Tako da i ne krivin ove nove generacije toliko za ovaj "novi način navijanja", nije ni njima lako...
[uredio Picin dim 1950 - 03. rujna 2025. u 00:51]