meni je veći problem koji junior će ići u napad?

zamisli sramote na klupi Livaja i Rebić, koliko je to tek para?

potrude se i vise puta tjedno, računaj treninge isto, nemoj samo finalnu izvedbu... e sada sta na treninzima rade i koliko što dnevno na grupnim treninzima i sto sam prema sebi, ako vodi racuna o sebi je druga priča... 

Ovaj Ivusic popije pacerski gol skoro svaku utakmicu,a sezona je tek pocela

Ivušića zaista ne pamtim po kiksevima nego po stabilnosti. Ove godine je nevjerovatno puno i previše kiks golova. Varaždin drugi gol, Tirana drugi i treći gol, Zira iz mrtvog kuta... Ne znam šta mu se dešava, ali moram priznati da mi je izuzetno čudno bilo da ga Pafos koji igra LP pušta da ide. Ipak, dao bi mu još utakmicu-dvije, a ako bi nastavio u ovom ritmu Dilić bi mi išao na gol. 

Karacic- dvije zadnje je kriminalno loš. Prije toga izrazito dobar. Svakako bi mu dao prednost ispred Sigura, ali mu ne bi davao previše kredita. Sigur čeka, a u Kanadi je pokazao da je odličan. 

Hrgović- mora igrati kao prvi lijevi bek, zamjena Diallo. Melnjaka bi tek kao trećeg uvodio.

Raci- mislim da bi Edgar trebao preuzwti njegovu poziciju, a on nek se dokazuje i izbori mjesto.

Šarlija- zasluzujw prvih 11 po svojim igrača, Mlačić nek čeka u prikrajku kao i Raci.

Krovinović- u kontinuitetu ono što treba raditi radi na voisokoj razini.

Pajaziti- svakako mora biti tu uz Krova i Pukija. 

Puki- zaslužio je da bude u prvih 11. 

Šego- lijevo krilo treba biti prvotimac dok se Rebic ne oporavi. Ne pruza puno u imalo ozbiljnim utakmicama, nejasno kako je tako pao nakon dolaska iz Varazdina, al svakako klasa više nego prošle godine. 

Bamba- ove godine mi je jedan od najboljih igrača ekipe.  Svakako mora biti prvo desno keilo, Durdov nek vreba priliku s klupe.

Livaja- katastrofalno otvaranje sezone u gorovo svim segmentima. Malo poraditi na glavi. S obzirom da nema više Benrahoua, treba biti u prvih 11, da je Ben tu on bi mi debelo ispred bio. Katastrofalan je bio odlazak njega za free. 

Hugo- bio je danas solidan, čak uskoro i prva postava vjerujem.

Almena- danas antielement, očajan. Valhda znaju zašto su ga doveli. 

Napadač- bilo bi pametno nekoga potpisati kao free, imat ćemo problema s ovakvim napadacima kakvi su u ovom trenu Livaja i Rebić. Nemamo druge izbore, a valjalo bi imati. 

Ne treba saf biti general poslije bitke pa pljuvat dovodenje Ivusica, svi mi bi ga doveli na njihovom mjestu, ali ako se nastavi ovakva forma, zasto ne probat Silica

koliki vrhunski golmani su imali krize... podrsku treba od svih... vratit ce troduplo... kad tad... da reci ce te da treba sad, ali vrijeme se ne bira

Skužajte na upadu..... 
Razumin šta oš reć, ali od prvih nebi ni očekiva da napravi neki eksta potez ili obranu npr.,

dok kod drugih se s obzirom na ulaganja očekuje puno više. Daje se trenutno ništa. 

Od prošlosti i starih zasluga se ne prosperira. 

Sad da mi ne zamirite šta koga od zvijezda gadin možda, to iz mene progovara alkohol.

Ne znam ni odakle da počnem… Dvije riječi: Varaždin, poraz. I sve što se osjećam je praznina. Danas su nas uništili. Ništa više nije isto. Kao da me netko izgrizao za srce, a onda to srce bacio u more.

Gledao sam tu utakmicu i pitao se, je li ovo stvarno moj Hajduk? Je li ovo za što živim? Zašto smo dopustili da nas gazi neki Varaždin, ekipa koja nije iznad nas u ligi, ali očito je iznad nas u svakom pogledu. Gdje je onaj Hajduk koji je borio do posljednje kapi krvi? Gdje su oni igrači koji su znali trčati, boriti se, ganjati svaki balun kao da im je zadnji? Gdje je ta strast, ta vatra?

Mislio sam da se sprema nova fešta, a oni nas su potopili kao da smo neki osrednji amateri.Zar je ovo sudbina Hajduka?

I sad, što da radim? Dajem sve od sebe, ponosno nosim dres, prisjećam se naše krvave prošlosti, ali ovaj poraz… Poraz protiv Varaždina je kao udarac u čelo. Osjećam da se sve ruši. Ovdje više ništa nije kao prije. Prijatelji, mi smo u totalnoj depresiji. Ne znam kako dalje.

Ali čekajte, hajdukova duša nikada ne odustaje, jer smo mi najjači, i kad nas svi otpišu.Jer Hajduk nije samo nogomet, to je život. I možda sutra, opet ćemo ustati, nositi dres, i boriti se do kraja. Jer tako je to… ali danas, danas sam tužan. I boli.