Jednom ćemo se i mi plasirati u te skupine nečega, ne znam hoće li to biti uskoro ali jednog dana hoće. Ključ je da od tamo gradimo. Osobno bi odmah potpisao ulazak u skupinu KL ako to znači da nema titule ili kupa još 5 godina.

Para ima i uvijek će biti oko Hajduka, ali za iskorak i barem neki pokušaj hvatanja priključka s Dinamom ili odmak od Rijeke, potrebno je kontinuirano zarađivati od Europe. Znamo svi da igranje Europe nije samo financijska zarada od prize pota, nego i stavljanje kluba na mapu što se tiče transfera (ulaznih i izlaznih), mapu na kojoj u modernom nogometu nismo nikad ni bili.

Ja sam 100% uvjeren da ćemo mi nekad ući u te skupine, ako nikako drugo zakonom velikih brojeva. Skinut ćemo i mi jednom neki Villareal, Romu, nebitno, neki skalp se matematički mora desiti. 

Problem je što se u klub uvukao luzerski mentalitet, igrači nisu tolko glupi da ne znaju za sve europske debakle (znaju za njih ako nisu igrali u njima, a ova skupina igrača je fala bogu sudjelovala u puno njih). To znači da smo skloni katastrofalnim raspadima kao u Tirani, Kazahstanu, doma protiv Gzire, itd.

Za mene nije upitno hoćemo li ikad igrati Europu, nego je upitno hoćemo li pametno iskoristiti te pare i ostale benefite kad ih jednom dobijemo. A još više boli što smo toliko puta imali otvoren put prema svim tim blagodatima, ali smo propustili šansu.

I dalje najviše boli sezona 23/24, kad smo ispali od Paoka. Da smo se tad plasirali, mogli bi danas pričati o nečemu skroz drugačijem u Hajduku. Dinamo je bio u tranzicijskom periodu, mi to nismo iskoristili.