Piše Šola:

Luka Hodak (19) veliko je Hajdukovo otkriće u ovoj sezoni. Polivalentni desni bek, koji je u omladinskim selekcijama najčešće igrao zadnjeg veznog, izazvao je interes nekoliko europskih klubova.

Poljski Rakow prvi je stao u red nadajući se da može dovesti Hodaka prije nego što ga snažnija i bogatija europska konkurencija vidi, ali već je zakasnio. Hodaka je u još u Gorici gledao skaut Feyenoorda, a protiv Osijeka na Poljudu smjestio se skaut Bayerna.

Iman osjećaj da ćemo Rijeku glatko dobit, sa Dinamom x i pobjeda protiv Varaždina.

Bože sačuvaj kakav komentar. Sve mogu razumit, i navijanje i euforiju i rivalstvo i podbadanja, to je sve dio nogometa, zato ga i volimo, i toga nikad neće falit. I ok je pričat loše i o Krovinoviću i o Lučiću, i o dobrin i lošin stvarima šta se događaju oko kluba. Možemo i o Pajaču i o Jeličiću i o suđenju i o svemu što ide uz ovo.

Ali na kraju dana, ovo je nogomet. Ovo gledamo jer nam je gušt, jer nas veseli, jer nam je bijeg od svakodnevice. Nismo robovi ovoga, nego ljudi koji se vole opustit uz utakmicu i svoje.

I zato nikad, al nikad, ne mogu razumit ove priče “može li neko u grad” ili “smi li neko na rivu” ili “mora li se neko skrivat po Solinima i Rupotinama”.
Ljudi moji, to je gadljivo uopće izgovorit. Nitko nema pravo ikome određivat jel može šetat svojim gradom. Ni Jeličić, ni Perišić, pa na kraju dana ni oni koji nisu iz ovog grada, Bruno Marić ni Dino Drpić ni ne znam koje omraženo lice. Nogomet je nogomet, život je život. Držite se igre, rivalstva, zajebancije, sve ok. Ali ne iznad čovika.

Demoni i Kohorta su svojim transparentima lipo pokazali da postoje stvari iznad sporta. I to triba imat u glavi. Pustite ljude da žive.

Nađimo se u sredini, pobjeda protiv oboje