Rezime apologetske Hajdučije mahom do srednjih 20tih godina kojoj su vrhunac doživljenoga od Hajduka kupovi protiv Šibenika i Rijeke i legendarni sociološki prosvjed na rivi:
1. Počinje sezona, dovedemo dva tri macana i najjači smo, neprijatelj si kluba ako kažeš da nećemo GNK potaracat.
2. Očekivano odradimo još jednu EU sramotu u nizu, počnemo kašljucat u ligi, ali nema veze. Purgeri igraju Europu, mi imamo ritam jednom tjedno. Opet će to bit li la. I dalje smo dobri i titula nam je blizu. Gledamo gdje se igra zadnje kolo.
3. Dobijemo po tamburi, išamara nas koji put direktni ili nedirektni konkurent s milijunima manjeg budžeta i tu negdje počinje priča. Ko da se mora sve dobit. Idi navijaj za Real.
4. Krene tipični raspad. Postaje jasno da si opet dao teške pare na propalitete i da nisi s gotovo nijednim dobio ništa i onda kreće priča o stabilizaciji, dici i davanju 2,3,5 godina. Koliko treba i koja god dica bila. I neprijatelj si kluba ako naglas spomeneš borbu za titulu jer bi te netko od igrača mogao čuti pa bi mu mogao nabit pritisak.
U međuvremenu će npr. Rijeka triput promijenit čitavu momčad od trenera do oružara i dvaput bit prvak, a mi ćemo reći da konačno imamo pravu bazu i da uspjeh ne gine u idućih pet godina jer ništa ne ide preko noći.
U stvarnom životu puno toga ide brzo, nekad i preko noći ako vučeš prave poteze. Ovi koji nama vuku poteze iz godine u godinu dokazano znaju o vođenju ozbiljnog kluba manje od dječice iz 8. b. Kad se jednom to promijeni možda se nešto bude moglo i očekivat. Ali teško, tolika se luzerština uvukla u ovo čudo od kluba da stvarno mislim da više nikad Hajduk neće biti prvak. Stvarno to mislim.
Meni osobno je to nepojmljivo, ovima mlađima i ne. Jer su njima rivali Šibenici i sl., a ne dečki iz Maksimirske šume.
Možda u idućih 10, 20 godina shvate da su bili u zabludi, vrijeme će pokazat.
[uredio MateBilic - 25. siječnja 2026. u 23:39]