Najveći problem Hajduka već godinama nije ni trener, ni pojedini igrači, nego potpuno suluda razlika između uloženih para i rezultata. Od 2023. do danas na plaće igrača otišlo je oko 48 milijuna eura, a klub se i dalje vrti u istom krugu, borba za drugo ili treće misto i ispadanje u kvalifikacijama za Europu od ekipa koje imaju debelo manji budžet.

Uzmimo za usporedbu Rijeku. Ljudi budu predzadnji, na zimu prominu cili roster za 2 milijuna eura, poslože sustav i iduću sezonu uzmu titulu. Kod nas se troše desetci milijuna, roster se minja svako malo, a rezultat i igra ostaju isti. To nije slučajnost nego ozbiljan problem upravljanja sportskom politikom.

Ako gledamo realno kvalitetu lige i rezultate koje klub ostvaruje, u zlatno vrime Livaja je triba bit apsolutni plafon sa oko 600 tisuća godišnje, a svi ostali osjetno ispod toga. Danas se u prosječnim HNL klubovima igra za 6-7 tisuća eura misečno, a te iste ekipe nas već 20 godina muče i bodovno i igrom.

Hajduk i Dinamo su po uvjetima  Real Madrid za ostatak HNL-a. Normalno je da igrač koji igra za 4-5 tisuća eura gleda kako doć u ta dva kluba i dignit plaću na 30 tisuća misečno. Najbolji primjeri su Šego, Lisica, Valinčić, Pajaziti i slični, igrači kojima je dolazak u Dinamo ili Hajduku praktički vrhunac karijere, jer znaju da će im tu bit najbolje financijski, bez obveze da naprave iskorak vani.

Razlika između Hajduka i Dinama je šta Dinamo uz velike plaće ima sustav, igru, Europu, transfere i kontinuitet rezultata. Kod nas se plaća deset puta više nego u Istri ili Gorici, a na terenu često izgleda da smo potpuno ravnopravni ili čak lošiji od tih ekipa. Dođe čoviku da zamisli situaciju di se protivnici nakon utakmice u tunelu pitaju kako je moguće da ekipa s tolikim budžetom izgleda li-la s tim manjim klubovima koji imaju višestruko manje resurse. Najbolji primjer je usporedba Guillamon 350 000e, Pozo 10 000e.

Ne kažem da Hajduk ne triba ulagati u igrače. Ali s novcima koji se trenutno vrte, Hajduk mora bit minimalno al-pari s Dinamom, redovno igrat grupne faze europskih natjecanja, prolaziti ih povremeno, i borit se za trofeje svake sezone. Sve manje od toga je debeli podbačaj.

Kad god se povede priča di su nestale pare, odgovor se sam nameće a to su preplaćeni rosteri za ovaj kronični izostanak rezultata. Kako god to netko pokušava upakirat, ovako kako klub funkcionira zadnjih godina, ovo je javna pljačka kluba od strane igrača, koji naravno nisu krivi za to