Dok god ne radiš svakodnevno da budeš još bolji,a slaviš jednu  pobjedu nećemo nikada napraviti REZULTAT.

ALI TO JE I RAZUMLJIVO ZA VAS KOJIMA SU IDELI VJEČNI REZULTAT TREND..

PA EVO U TRENDU SMO NEOSTVARENIH REZULTATA 15G.

3 kupa u to neću brojati jer klub kao Hajduk se sa tim ne bi smio, trebao,morao zadovoljiti.

Zamisli ti, slave pobjede. Sram ih bilo. A što se tiče dočeka, ja ne pamtim niti jedan nakon pobjede protiv Dinama osim onaj zbog neodigranog derbija.. tako da, malo laži, malo soli, prst bibera i evo rusvaja koju ukrašava ono što želiš reć. 

Od svega san zaboravija zaželit dobrodošlicu Marešiću. Vidiš, to mi je jedan plus u rukovođenju i nadan se da će i ostat tako. 

Evo i Hajduk je dao priopcenje. Kao prvo ovo mi je dno, znaci kad se na udrugu napada to ih boli, a kad se rasisticki vrijeda nas igrac (Diallo), onda klub suti. Mislim da je JJ idiot koji pokusava dobiti simpatije na jeftine floskulama, nekad i kaze sto svi mislimo. Ali mi je fascinatno kako klub suti o puno gorim stvarima. Hajduk nije navijacki klub nego zarobljenik onih koji mu najvise stete rade, a vjerovatno i najmanje novca u klub donesu, cak bi se usudio reci i da vise kostaju klub nego sto uprihode u njega. Roge njihovom Hajduku i onima u Hajduku koji izvrsavaju naredbe doticnih, roge JJ.

"Briga me za titulu jer nikad nećemo osvojit."

Možda najodvratnija rečenica koju je moguće izgovoriti u sportu. Ne samo da čovjek nema nikakvu nadu i uvjerenje da može doći do uspjeha, a koje je temelj svakog podhvata,, sportskog ili nesportskog, nego još nije ni nesretan kada dođe do neuspjeha!

Čovjek kojega je u poptunosti preuzelo ravnodušje teško se može zvati čovjekom. To je više nešto nalik na strašilo koje stoji nepomično u polju, gledajući kako ga život i svijet mimoilaze, a s njima bezbroj mogućnosti.

Bili potlačeni narodi svijeta izborili svoju sobodu da su prema ideji borbe za istu bili ravnodušni? Da su pomislili: "jebe me se za slobodu, svejedno nikad nećemo moći poraziti naše ugnjetavače, oni su prejaki."? Naravno da ne! Oni su se borili, znajući da ih čeka skoro sigurna smrt i vjerojatan neuspjeh, jersu vjerovali da je ta slobodna nešto za što jd vrijedno boriti se, pokušati, a ne uspjeti te naposlijetku i umrijeti.

Nogomet možda nije tako smrtonosan, ali kakav to sportaš, sportski kolektiv ili čak navijač istih može biti ravnodušan prema sportskom uspjehu, jedinoj svrsi profesionalnog sporta? Teško se sportaša kojeg nije briga hoće li pobijediti ili izgubiti može zvati sportašem. To je više neki rekreativac.

Hajduk je isto tako sportski kolektiv sastavljen od profesionalnih sportaša. Tako da je ravnodušnost prema sportskom uspjehu izdaja sporta!

Svaku ću sezonu započeti s ivjerenjem da Hajduk može doći do titule, kupa i Europe, isto kao što boksač vjeruje da sretnim udarcem za nokaut može poraziti svog suparnika koji je od njega dvostruko teži.

Onaj koji pokušava, čak i ako nikad ne uspije, čak i ako svake godine doživi poraz i neuspjeh, veći je od najvećega koji zbog svoje ravnodušnosti nikad nije ni pokušao boriti se.

Bio je veći i uvijek će biti veći.

Želim Jeličiću da sam ode, mislim da nije nikome ni zanimljiv ni simpatičan.

Ja osobno isključivo zbog njega više ne pratim tu emisiju.