Opisimo zadnjih 15 godina Hajduka metaforicki kroz jednu utakmicu:
1. Kreces na gostovanje bez ikakvih ocekivanja jer tamo redovno ides kao janje na klanje.
2. Prvi put nakon x godina na to gostovanje izadjes s mudima, agresivno, cvrsto i uz dobro pripremljenu utakmicu.
3. Izdominiras protivnika, povedes i prakticki mu zatvoris sve prilaze golu.
4. Napravis glup penal iz nicega i poklonis protivniku izjednacenje.
5. Ulazi Krovinovic.
6. Zabijas za 2:1 u 90+4, ekipa pokazuje karakter, brane se ka tigri, protivniku i dalje ne dozvoljavas nista, ali imas grop u zelucu zbog tocke broj 5.
7. Nervoza u zelucu dodatno raste jer u igru ulazi i Kalik.
8. U 14. minuti sudacke nadoknade koja traje tako dugo zato jer imas najbolje i najmoralnije navijace u galaksiji, igrac iz tocke 5. vuce kontru na brisanom prostoru i lucidno se odlucuje dodati protivniku loptu u noge.
9. Iz nastavka akcije u tocki 8. radis drugi glupi penal na rubu sesnaesterca iskosa.
10. Tvoj golman obrani penal, ali odbijanac ide ravno na glavu izvodjacu koji zabija za 2:2.
11. Slijedi uobicajeni raspad sistema i u dvadesetoj od 14 minuta nadoknade primamo gol za poraz.
***
Jedino sto bi bilo jos hajduckije od ovoga je da nismo primili treci gol, da smo pobijedili na penale i maksimalno se istrosili pred Dinamo, ali da je igrao Maresic i da nam danas registriraju utakmicu 3:0.
Čak i HDZ bi bolje vodio klub od udruge Naš Hajduk.