Garcija je diga sebe u dosta odluka, ali diga je donošenje odluka Brajkovicu, Hodaku i puno mladih. Starim kenjama ne može to prominiti nažalost. Hodak je ka blesav gubia balune ulaskom u sredinu, sad toga nema. Brajkovic se boja korner zastavice i svaki balun trca nazad, sad riže obranu dodavanjima. Samo čekam protiv Dinama da ubaci nekog Juru iz pionira da odigra top utakmicu. Raci je i dalje divlji, ali puno bolje to izgleda nego na početku, a i momak je prvi put vanka Kosova, ne zna ni jezik baš.
Ocu reci da covik ima smisla za balun i da s igračima koji žele učiti i gladni su, može puno lipoga donit.
Ali par je pretpostavki za to. Almena, Sego, Pukstas, Sigur, Rebic, Hodak, Raci i zadnje Brajkovic. Što im je zajedničko? Pa to su igrači koji lete po terenu 90 minuta i ne daju disati protivniku, nema izgubljenog baluna tu. Idu ka mašine i ne staju. Jesu li to individualno i tehnički najbolji igraci i oni za koje ćeš platiti ne znam koju lovu da gledaš, individualno ne. Ali ka momčad, kad krenu, onda je to podmazan stroj i triba nam više takvih igrača. Livaja je više o tehnici zaboravia nego što Sego ikad može naučiti, ali Sego je sad bolji igrač.
Međutim, dolazimo do glavnog problema (na terenu, nije to glavni glavni problem). Da su nam vezni igraci dosta spori i beskrvni, a veza je srce i mozak ekipe. Krovinovic, Hugo, ajde Pajaziti još kako tako, ali nisu čvrsti, niti brzi, što u Garcijinom nogometu predstavlja problem. Nama ne treba ne znam kakav igrac, ali neka da prvom do sebe i trči. I zamislite na ovo jučer 2 takva u veznom redu, ma makar jedan. Ali evo, 10 godina tražimo normalnog veznjaka i nismo to u stanju.
I garantiram da bi Rakitic kod Garcije bia na klupi makar po utakmica.