Za Livaju se dobro znalo tko je i kakav je. Uzdigli smo ga u status božanstva, a sad se čudimo kad on taj status zloupotrebljava i od toga jako dobro živi. Na temelju naše idolatrije dao mu se gigantski ugovor, ali i tolerancija na sve ono što većini drugih igrača ne bi prošlo ni da im je ćaća vlasnik, a stric predsjednik kluba. I onda se to prenijelo na ostatak momčadi. Jednima u obliku njihove vlastite bolikurčine, a drugima možebitno u obliku frustracije tuđom bolikurčinom.

Ono što se meni ne sviđa i što ne podržavam je ovoliko sranje po njemu. On je produkt našeg mentaliteta, zbog kojeg ni nama ovdje na forumu nije smetalo njegovo ponašanje i stav dok je imao 29 golova po sezoni, iako je bilo vrlo izgledno u kojem će smjeru stvari otići kad ga sustigne vrijeme, kao i uostalom sve sportaše koji ne žive kao - sportaši.

Serući po Livaji seremo po sebi. Mi smo od njega napravili ovo što jest. Mi smo mu ovo omogućili. Mi smo ga grafitirali, nosili majice s njegovom facom i držali na profilnim slikama. I sad nam ne valja. A on je isti kao i u doba kad je sve između njega i bipolarnog hajdučkog puka cvalo, samo je koju godinu stariji pa više ne može imati statistiku koju je imao.

Da parafraziram jednog doktora historijskih nauka i haškog performera, "morat ćemo pojesti sva govna koja smo izasrali". A izasrali smo ih sami.