Dule Vujosevic je reka jednu jako dobru stvar u već kultnom intervjuu prije 10ak godina. Možeš falit s tim kakav je ko igrač, al ne kakav je ko covik. E to covik se ne odnosi samo na to oce prosjaku dat 10 kuna ili se slikavat s dicom posli utakmice. To se odnosi i na karakter. Hoćeš li dat sve od sebe da ispravis grešku suigrača ili ćeš blido gledat, srat i mahat rukama. Kad imaš igrače koji ispravljaju i tuđe greške, odnosno sprintaju u obranu i kad nisu pogrisili, pali se masina. Kod nas, čak i nakon vlastite greške, intenzitet je nepostojec. Ipak, nekoliko igrača je pokazalo karakter na maksimumu, za mene osobno je to Rebic. Koliko puta je zatvara beka, sprinta, bodria suigrače, a bome se i izdera kad bi falili. Da, bizi mu balun, da, nekad ima neshvatljive poteze petom i sl., ali nikad nije odusta od ispravka svoje i tuđe greške, barem je to moj dojam, a možda sam u krivu. I sad ako će njemu opet smanjivati, a nekima ostaviti, ne znam, nije mi to neka priča. Čak i da ostalima smanje, upitno je triba li njemu. Jer neće im toliko smanjiti da zarađuju barem jednako ka on.