Primijetio sam jednu stvar, ljubitelji modela i branitelji Livaje su po logici potpuno isto ljudi, oni koji nikad ne mijenjaju mišljenje bez obzira na okolnosti. Ne žele progledati.
Stav je već zauzet i to se brani selektivnim brojevima i statistikom.
Kod Livaje se uzima narativ koji paše, bodovi kad je startao, golovi prije godinu-dvi, jedno dodavanje i peta, a zaboravi se ostalih loših 90 minuta nogometa. Oči se zatvaraju na ponašanje kao kapetana, kao suigrača i lika koji je jedini zajednički nazivnik u zadnja 3 proljetna raspada. Odbijaju živjeti u realnosti i reći ono šta svatko sa dva zdrava oka i mrvom mozga vidi.
Branitelji modela su odlučili da je ovo jedini pravi i ispravni put. Ponavljaju se mantre klub je naš i ,najnovije, kako postojimo. Broje članove i pretplate, trofeje naravno preskoče. Straše ljude pa spominju ekstremne primjere klubova koji se nisu usrećili sa jednim gazdim, a naravno preskoče brojne klubove koji su jako uspješni. Klubom su prošli i prolaze ljudi sa dna kace, ali to se također prešućuje jer ne ide u prilog njihovom narativu. 15 godina neuspjeha se preskoči bez problema, a neće nas tako lako štufat.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.