HNK Hajduk Split 2026./2027.
Kako će završiti susret Dinamo - Slaven Belupo?
Možemo danima o nedostatku kvalitetnih opcija na krilu, šestici, Garciji, Livaji...
Sve je to nebitno.
Dokazani smo gubitnici (aka luzeri) na već reprezentativnom uzorku utakmica. I to nema veze sa igračima, trenerima, SD, PU itd. Pafos doma, Vitoria doma su samo iznimke koje potvrđuju pravilo.
Neorganizirani smo bili i prije, infrastruktura je bila neadekvatna i prije, uhljebljivali smo i prije i pržili pare nemilice. Ništa od toga nije novijeg datuma.
Ishodište, inception ovog luzerskog Hajduka je kada ga je preuzela interesna skupina koja od igrača ne traži pobjede.
Kojoj nisu bitni rezultati nego ideal.
Koja igra neki svoju ultras ligu u kojoj joj sasvim dobro ide.
Koja broji članove, DPH, pretplate, bakle, rasprodane stadione... sve osim golova i pobjeda.
Koja diže poruke svemu i svačemu osim onima koji su na terenu. Može li se netko sjetiti kada je zadnji put Torcida digla poruku (svejedno jel podrške ili kritike) nekom igraču?
Uvjeren sam da ćemo na sjeveru prije vidjeti "Blato, nećemo te nikad zaboravit" nego "Brajka, drži se!"
Kojoj je skroz ok da smo se srozali na nivo di jedan Ciparski klub (na stranu to što su ljudi objektivno kvalitetniji od nas) smatramo izrazitim favoritom i slavimo pobjedu u ST kao jednu od većih u novijoj povijesti.
Kojoj su bitniji principi od svega drugog.
Itd.
Sa tim mindsetom su "zarazili" i sve ostale. Okladio bi se da 90% nas ovdje na forumu priželjkuje ulazak u skupine prvenstveno zbog financijske injekcije koja bi nas udaljila od stečaja. Jel to normalno? Navijati za prolaz zbog para koje ni ja ni vi vidjeti nećemo.
Idemo sad u Vž kao ovce pred klanje.
Ultrasi su se već pobrinuli da imamo alibi za triskanje.
Idem dosta po dječjim turnirima i ta luzerština je i tamo vidljiva i prenosi se s s roditelja na djecu.
Tračak nade pojavio se sa juniorskom generacijom koja je, premda kvalitetom inferiornija, pokazala kako se može i protiv boljih.
Želim Hajduk kojem će igrači dok se spremaju izaći na teren i domaći i gostujući u glavi misliti "j...t ćemo vam i majku i oca, neka ste stoput jači!"
Jedini koji ima taj killer instinkt je Puki. Al utopi se i on u estrogenu u i oko kluba.
Teško ćemo se izvući iz ovoga bez korjenitih promjena u klubu.
Ili barem neka kažu koliko je duga cesta, imam osjećaj da joj nema kraja.
U ponediljak je i ždrijeb play offa šta isto raduje! Nadan se da će se ovi defetizam izbacit iz kluba i svlačione. Navijači mogu srat, afanavat i arlaukat šta ih je god volja al SD, trener i igrači moraju bit profesionalci koji će se koncentrirat isključivo na iduću utakmicu. Ima tu još puno posla oko kadra, bar dvojica još moraju otić jer su preskupi i ne pridonose ništa a triba i dovest još igrača. Bitno je ne dirat Grafa
Shelbourne, Debrecen, Žilina, Dila, Gzira, Tobol, Ružomberok, Tirana. Naš je i postojimo
kuntakinte je napisao/la:
Kad sam krajem rujna napisao “Sad vi vidite koliko je realno da se za naslov prvaka bori netko tko izmete Fenerbahçe i netko tko se muči protiv četvrtoligaša s igračem više”, nekoliko dana trajala je javna i privatna rafalna paljba po meni od strane ‘pravovjernih’ hajdučkih vojnika koje sam izdao jer sam se usudio reći da Dinamo ima bolju momčad od Hajduka. Toliko bolju da nije ni blizu.
Osam mjeseci kasnije Dinamo je ispred Hajduka okruglih 20 bodova, a još uvijek nisam zaprimio ni jednu jedinu ispriku za “Neznalico” ili “Izdajico” ili “Vidimo se na kraju sezone” ili da ne citiram dalje sva govna koja sam dobio po sebi od onih koji znaju bolje. I vide šire. To su, eto, pravi i veliki hajdukovci. Jer oni vjeruju bez obzira što se dogodilo. A ja, eto, nisam vjerovao. Pa sam, eto, manji hajdukovac. Ali dobro, navikneš se. Takav je posao.
A nije uopće trebalo biti nešto posebno pametan, jer Dinamova ovosezonska dominacija nad Hajdukom bila je predvidljivija nego kiša u Londonu. Ne samo zbog matematike koja kaže da je Dinamo prošlog ljeta u svoju momčad uložio 20 puta više novca nego Hajduk, nego i zbog činjenice da se Hajduk opet iznova posvađao sam sa sobom i sa svim logikama i principima kojima se ozbiljni nogometni klubovi vode na promišljenom putu do uspjeha.
Dok je Dinamo ovlastio Zvonimira Bobana da i prije nego što će službeno i papirnato preuzeti predsjedničko žezlo krene u definiranje i slaganje momčadi koja je pod njegovim ravnanjem bila praktično posložena u manje od mjesec dana njegova službenog predsjednikovanja, Hajduk se opet gušio u procedurama i procesima kako bi proceduralno i papirnato propisno bez nečije pisane žalbe potvrđene taksenim markama uveo Gorana Vučevića u posao slaganja sportske politike. I naravno, zakasnio u sezonu, kao što kasni već više od dva desetljeća.
I kao što će zakasniti i u sljedeću. Jer već kasni. Iako je Vučević već davna prošlost, a Hajdukova sportska politika još jednom, valjda 20. put u zadnjih 20 godina, kreće ispočetka. Ali sad će to biti ono pravo. Vjerujte.
Ovosezonski Dinamo i ovosezonski Hajduk učinili su poprilično diskutabilnima nogometne kanone po kojima za svaki uspjeh nužno treba vrijeme. Istina je da treba i to je neumoljvo, ali daleko više nego vrijeme za bilo kakav uspjeh treba — znanje. Najprije onih koji projektiraju, pa zatim onih koji izvršavaju. Jer možete imati svo vrijeme svijeta; ako ne znate što radite, neće vam pomoći.
Boban je jako dobro znao što želi i kakvu momčad želi. Kakvog trenera želi. Kakav Dinamo želi. Isprojektirao ga je i prezentirao i uz sva kašljucanja na koja je nailazio — čvrsto je stao iza onoga što je zamislio i osmislio. Potpisao je Marija Kovačevića i u dobru i u zlu. Stao je iza njega i u dobru i u zlu. I Kovačević je isporučio veliku većinu onoga što je od njega tražio.
A Kovačević je prije svega ostalog što je napravio u Dinamu morao sam sa sobom raščistiti neke stvari. Trebalo mu je vremena da shvati i prihvati da Dinamo nije sličan ni jednom klubu kojeg je dosad vodio i da se navikne na zahtjeve koje kao trener nikad dosad nije imao. I njemu je trebalo vremena, ali ne bi mu pomoglo svo vrijeme svijeta da nema trenersku kvalitetu.
Dinamo je uoči prošle sezone praktično promijenio čitavu svlačionicu. Mnogi su mislili da je to kockanje i da se tako ne radi, ali, iskreno, meni je imalo apsolutno zdravu logiku da, ako klub daješ u ruke nekome tko se zove Zvonimir Boban, da mu zaista daješ klub u ruke. Bez hinjenih administrativnih kontrola ljudi koji su tobože na višim pozicijama, a zapravo nemaju nijedan argument po kojem bi ga mogli ili trebali ‘preglasavati’. Sto baba, kilavo dijete.
Da, ako u ovom odjeljku o Dinamu vidite nekakvu skrivenu poruku o Hajduku, to je zato što je doista tu.
Hajduk u svih ovih gotovo dva desetljeća navijačke upravljačke demokracije nije uspio pronaći svog Bobana kojem će klub dati u ruke i pustiti ga da radi. I puhati mu u leđa, ne u prsa. Hajduk u 20 godina nije shvatio da vrijeme nije jedini faktor. Da je puno važnije znanje. Hajduk se 20 godina bavi procedurama, protokolima i papirnatim strategijama, teorijom umjesto praksom. Formom umjesto sadržajem.
Nije trebalo biti nekakav nogometni genijalac da već u prvoj međusobnoj utakmici, prvom derbiju na Poljudu u rujnu shvatite i prihvatite realnost koja će se na koncu manifestirati s 20 bodova viška. U toj prvoj međusobnoj utakmici novokomponirani i neuigrani Dinamo gotovo je rutinski držao Hajduk na distanci, a zatim ga ugasio s dva bljeska individualne kvalitete.
Već tada je svakome tko je htio vidjeti bilo vidljivo da je već u rujnu Dinamova momčad razinu iznad Hajdukove. Prije svega mentalno, a zatim i nogometno. Naravno, mentalna snaga i samopouzadnje izviru iz kvalitete, a Dinamo je na kvalitetu potrošio ozbiljan novac.
Ali isto tako je i Hajduk potrošio (i troši) za hrvatske prilike ogroman novac, pa bi se očekivalo da on svim ostalim klubovima u ligi bude ono što je Dinamo njemu. A nije. I tu Hajduk treba tražiti svoje odgovore i svoja kapitalna promišljanja.
Jer Hajdukovu inferiornost u odnosu na Dinamo više od svih međusobnih dvoboja razgolitilo je proljeće u kojem je sve već bilo riješeno. Proljeće koje je Hajdukova momčad potrošila da bi što prije dočekala kraj i ljetni raspust, dok ga je Dinamova momčad iskoristila kako bi bildala i bodove i samopuzdanje i s osmijehom srastala zajedno u pobjedničkom duhu.
Dok je Hajduku sezona bila gotova onda kad je izgubio utrku za titulom, za Dinamo je sezona završila zadnjim kolom. Zato je Dinamo s pet otišao na 20 bodova razlike. To rade momčadi i klubovi pobjedničkog mentaliteta i karaktera.
Mnogi će reći kako je svejedno izgubio prvenstvo na kraju za pet ili 20 bodova, svejedno si drugi. E, pa apsolutno nije svejedno. I u tome “svejedno je” leži ključ svih Hadukovih neuspjeha iz prošlih sezona. I taj stav će svoje posljedice imati i u narednim sezonama.
Karakter i samopouzdanje pokazuju se u svakoj utakmici, bez obzira na to je li prvenstvo riješeno ili nije. Iskusni treneri će reći da svaki trening, a kamoli utakmica, koji u životu ne odradiš na svom maksimumu više nikad nećeš moći vratiti.
I baš taj trening ili ta utakmica odrađena ‘preko one stvari’ će ti jednom doći na naplatu kad nećeš ni znati da je došla. S nekim promašenim penalom, izgubljenom loptom za suparničku kontru ili ozljedom koju si mogao izbjeći.
U jednom trenutku ovog proljeća — konkretno, nakon uvjerljivog dojma i trijumfa u Puli — učinilo se da bi ovog proljeća s Gonzalom Garcíjom konačno moglo biti drugačije. Da bi Hajduk konačno mogao iskoristiti ostatak proljeća da živi u tenziji, mentalnoj ako već ne rezultatskoj, koja će ga pripremiti za sve ono dramatično što ga čeka ovog ljeta u tko zna kojem novom europskom pokušaju, a kasnije i prvenstvenom.
Međutim, ispalo je da je to bio tek kratkotrajni bljesak svjetlosti koja se brzo ugasila, a Hajduk je opet iznova potonuo u rezultatski očaj i deficit koji vrišti iz svega glasa.
Jer ako je postalo svejedno hoće li Hajduk za Dinamom na kraju sezone zaostati za pet ili 20 bodova, onda je Hajduk u daleko većim govnima od same činjenice da će još jednu sezonu u kojoj protiv sebe nije imao ni Mamićev sustav ni sudačke rafale u noge, završiti i bez trofeja i bez Europe.
Svaki sljedeći put kad se zapitate “Kako se Hajduku ovo uvijek događa?”, zašto Hajduk stalno pada u sudačkim nadoknadama, kako može na onakav način izgubiti onakvu utakmicu u Rijeci u četvrtfinalu kupa — sjetite se ovog proljeća i svih proljeća u zadnjih 20 godina.
Tu se grade i tešu svi ti porazi u zadnjim minutama, tu se zalijeva Hajdukova ‘nesreća’. A nije nesreća. Nego je samo proizvod onoga što (ne) radiš.
Naljutili su se mnogi na Garcíju kad je ovog proljeća rekao “Ako ja trebam motivirati svoje igrače, onda su na krivom mjestu”, jer je tobože njegov posao da ih motivira. A García je rekao najprecizniju moguću rečenicu o stanju u Hajduku ne samo ovog proljeća, nego svakog proljeća.
Ako netko treba objašnjavati Hajdukovim igračima da nije isto zaostajati za Dinamom pet ili 20 bodova, to nijedan García neće promijeniti. Jer García će doći i proći kao što su u Hajduk došli i prošli i bolji i lošiji treneri od njega, a Hajdukova sustavna luzerština ostaje. I prenosi se s koljena na koljeno.
Ne može me nitko uvjeriti da je svaki igrač kojeg je Boban ljetos doveo u Dinamo gladniji ili karakterniji od baš svih igrača koje mu je Hajduk ove sezone suprostavio. Iako je činjenica da je Dinamo financijski moćniji klub od Hajduka, nikad me nećete uvjeriti da se njihova razlika u budžetima mjeri u 20 bodova na kraju sezone. Jer nije tako. Ako je to istina, onda bi razlika između Hajduka i svih ostalih, uključujući i Rijeku, svake sezone trebala biti 20 bodova. A nije.
Summa summarum: Dinamo je maksimalno iskoristio vrijeme koje je imao da bi pronašao kvalitetu i izbrusio joj karakter. Istovremeno, Hajduk se ponaša kao da ima svo vrijeme ovog svijeta i da je potrebno samo dovoljno dugo čekati, pa će se “jednom sve poklopiti”.
Neće. Jer varijabla vremena bez varijable kvalitete ne znači ništa.
Nitko Hajduku nije smetao da na proljeće prvenstveno brusi pobjednički karakter momčadi, umjesto da se bavi stadionom, kampom ili ukrajinskim kripto milijunima.
Nitko mu nije kriv što je umjesto karakterne momčadi izbrusio samo još dublju rupu iz koje tugaljivo gleda prema svom najvećem rivalu dok ovaj podiže trofeje i priprema novu europsku avanturu.
Vidi cijeli citat
Jurišiću jes to ti?
U našem malom mistu, živi jedan kralj...
Naša zadnja tri prijelazna roka koja se odnose na odlazne transfere igrača koji nisu naši juniori:
Sezona 26/27
Hajduk
Filip Krovinović plaćena odšteta 1.5 miljuna eura otišao besplatno u Gremio.
Hugo Guillamon doveden bez odštete otišao besplatno u Sporting Gijon.
Zvonimir Šarlija doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Ante Rebić doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Anthony Kalik plaćena odšteta 300k eura, trenutno bez kluba.
Ismael Diallo doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Samo na plaćanje njihovih odšteta se potrošilo 1.8 miljuna eura.
Sezona 25/26
Filip Uremović doveden bez odštete, otišao za 800 k eura u Kawasaki front.
Yassine Benrahou doveden bez odštete, otišao besplatno u F.K. Manisa
Ivan Lucić doveden bez odštete, otišao besplatno u Miedz Legnica.
Josip Elez doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Aleksandar Trajkovski doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Lovre Kalinić doveden bez odštete, trenutno bez kluba.
Ivan Rakitić doveden bez odštete, otišao u mirovinu.
Čak se i zaradilo 800k eura na račun Uremovića.
Sezona 24/25
Sahiti plaćena odšteta 240k eura otišao za miljun eura u HSV.
Moufi doveden besplatno, otišao besplatno, trenutno u Baltici.
Ferro plaćena odšteta 550k eura, otišao besplatno, trenutno u Estorilu.
Dino Mikanović plaćena odšteta 75k eura, otišao besplatno, trenutno u Univ. Cluj.
Ivan Perišić došao bez odštete, plaćena odšteta 200k eura, trenutno u PSV-u.
Leon Dajaku došao bez odštete, otišao bez, trenutno u Hansi Rostock.
Nikola Kalinić došao bez odštete, otišao u mirovinu.
Vadis Odjidja došao bez odštete, otišao u mirovinu.
Ovdje se i zaradilo 335k eura.
Od 21 igrača koji je otišao unutar 3 godine skoro polovica su bez kluba, a samo na 3 se uzela nekakva odšteta.
[uredio MKND - 31. srpnja 2026. u 11:44]
"Odgovornost trenera može se tražiti tek kada je sustav iznad njega stabilan."
Maverick82 je napisao/la:
Možemo danima o nedostatku kvalitetnih opcija na krilu, šestici, Garciji, Livaji...
Sve je to nebitno.
Dokazani smo gubitnici (aka luzeri) na već reprezentativnom uzorku utakmica. I to nema veze sa igračima, trenerima, SD, PU itd. Pafos doma, Vitoria doma su samo iznimke koje potvrđuju pravilo.
Neorganizirani smo bili i prije, infrastruktura je bila neadekvatna i prije, uhljebljivali smo i prije i pržili pare nemilice. Ništa od toga nije novijeg datuma.
Ishodište, inception ovog luzerskog Hajduka je kada ga je preuzela interesna skupina koja od igrača ne traži pobjede.
Kojoj nisu bitni rezultati nego ideal.
Koja igra neki svoju ultras ligu u kojoj joj sasvim dobro ide.
Koja broji članove, DPH, pretplate, bakle, rasprodane stadione... sve osim golova i pobjeda.
Koja diže poruke svemu i svačemu osim onima koji su na terenu. Može li se netko sjetiti kada je zadnji put Torcida digla poruku (svejedno jel podrške ili kritike) nekom igraču?
Uvjeren sam da ćemo na sjeveru prije vidjeti "Blato, nećemo te nikad zaboravit" nego "Brajka, drži se!"
Kojoj je skroz ok da smo se srozali na nivo di jedan Ciparski klub (na stranu to što su ljudi objektivno kvalitetniji od nas) smatramo izrazitim favoritom i slavimo pobjedu u ST kao jednu od većih u novijoj povijesti.
Kojoj su bitniji principi od svega drugog.
Itd.
Sa tim mindsetom su "zarazili" i sve ostale. Okladio bi se da 90% nas ovdje na forumu priželjkuje ulazak u skupine prvenstveno zbog financijske injekcije koja bi nas udaljila od stečaja. Jel to normalno? Navijati za prolaz zbog para koje ni ja ni vi vidjeti nećemo.
Idemo sad u Vž kao ovce pred klanje.
Ultrasi su se već pobrinuli da imamo alibi za triskanje.
Idem dosta po dječjim turnirima i ta luzerština je i tamo vidljiva i prenosi se s s roditelja na djecu.
Tračak nade pojavio se sa juniorskom generacijom koja je, premda kvalitetom inferiornija, pokazala kako se može i protiv boljih.
Želim Hajduk kojem će igrači dok se spremaju izaći na teren i domaći i gostujući u glavi misliti "j...t ćemo vam i majku i oca, neka ste stoput jači!"
Jedini koji ima taj killer instinkt je Puki. Al utopi se i on u estrogenu u i oko kluba.
Teško ćemo se izvući iz ovoga bez korjenitih promjena u klubu.
Ili barem neka kažu koliko je duga cesta, imam osjećaj da joj nema kraja.
Vidi cijeli citat
Možda bi po jedan Argentinac u svakoj liniji riješio problem bezmudosti
Konferencijska liga
Navijači traže povratak Igora Štimca nakon ispadanja Zrinjskog iz Konferencijske lige
Europska liga
Melnjak: 'Nema drame, imamo utakmicu u nedjelju, a onda u četvrtak'
Europska liga
Garcia: 'Bili smo dobri u dvomeču, ali protiv ovakvih ekipa treba biti na maksimumu'
Stat Mate
Kod Varaždina jedan detalj bode u oko, ali baš zbog njega ima nade
Mene strah ocemo mi imat 11 zdravih za Varazdin pa za Vilnius kad sam vidio reakcije i govor tjela u produzetku bojin se da cemo se oporavljat ko nakon veteranskog turnira.
Ne treba bit puno pametan pa rec da nam je fizika glavni problem, i ne samo trka, tu su i dueli koje ne mozemo dobit.
Taj rad u akademiji je vjerojatno kontra svih zahtjeva modernog nogometa. Za promjene tamo ce trebat nesto duze razdoblje. U prvu ekipu dolaze fizicki podkapacitirani igraci, totalno nespremni i nerazvijeni za zahtjeve.
Sto se garcijinog staffa tice ono sto mogu rec da smo mi u evo vec 4 utakmice drasticno pali i povukli se u zadnjih 20min. Sto zbog rezultata sto nesvjesno ali trend je tu .
Zabila nas zilina u nasih 16m oba puta a bome i pafos.
Nema klupe, to sve stoji bojin se da nije do sirine kadra i klupe vec do kapaciteta kojih nemamo.
perkut je napisao/la:
Maverick82 je napisao/la:
Možemo danima o nedostatku kvalitetnih opcija na krilu, šestici, Garciji, Livaji...
Sve je to nebitno.
Dokazani smo gubitnici (aka luzeri) na već reprezentativnom uzorku utakmica. I to nema veze sa igračima, trenerima, SD, PU itd. Pafos doma, Vitoria doma su samo iznimke koje potvrđuju pravilo.
Neorganizirani smo bili i prije, infrastruktura je bila neadekvatna i prije, uhljebljivali smo i prije i pržili pare nemilice. Ništa od toga nije novijeg datuma.
Ishodište, inception ovog luzerskog Hajduka je kada ga je preuzela interesna skupina koja od igrača ne traži pobjede.
Kojoj nisu bitni rezultati nego ideal.
Koja igra neki svoju ultras ligu u kojoj joj sasvim dobro ide.
Koja broji članove, DPH, pretplate, bakle, rasprodane stadione... sve osim golova i pobjeda.
Koja diže poruke svemu i svačemu osim onima koji su na terenu. Može li se netko sjetiti kada je zadnji put Torcida digla poruku (svejedno jel podrške ili kritike) nekom igraču?
Uvjeren sam da ćemo na sjeveru prije vidjeti "Blato, nećemo te nikad zaboravit" nego "Brajka, drži se!"
Kojoj je skroz ok da smo se srozali na nivo di jedan Ciparski klub (na stranu to što su ljudi objektivno kvalitetniji od nas) smatramo izrazitim favoritom i slavimo pobjedu u ST kao jednu od većih u novijoj povijesti.
Kojoj su bitniji principi od svega drugog.
Itd.
Sa tim mindsetom su "zarazili" i sve ostale. Okladio bi se da 90% nas ovdje na forumu priželjkuje ulazak u skupine prvenstveno zbog financijske injekcije koja bi nas udaljila od stečaja. Jel to normalno? Navijati za prolaz zbog para koje ni ja ni vi vidjeti nećemo.
Idemo sad u Vž kao ovce pred klanje.
Ultrasi su se već pobrinuli da imamo alibi za triskanje.
Idem dosta po dječjim turnirima i ta luzerština je i tamo vidljiva i prenosi se s s roditelja na djecu.
Tračak nade pojavio se sa juniorskom generacijom koja je, premda kvalitetom inferiornija, pokazala kako se može i protiv boljih.
Želim Hajduk kojem će igrači dok se spremaju izaći na teren i domaći i gostujući u glavi misliti "j...t ćemo vam i majku i oca, neka ste stoput jači!"
Jedini koji ima taj killer instinkt je Puki. Al utopi se i on u estrogenu u i oko kluba.
Teško ćemo se izvući iz ovoga bez korjenitih promjena u klubu.
Ili barem neka kažu koliko je duga cesta, imam osjećaj da joj nema kraja.
Vidi cijeli citat
Možda bi po jedan Argentinac u svakoj liniji riješio problem bezmudosti
Vidi cijeli citat
Mrzim taj njihov šporki, ciganski mentalitet iz dna duše, al možda bi nam dobro došao.
- Najnovije
- Najčitanije
Kod Varaždina jedan detalj bode u oko, ali baš zbog njega ima nade
50 min•Stat Mate
Navijači traže povratak Igora Štimca nakon ispadanja Zrinjskog iz Konferencijske lige
1 sat•Konferencijska liga
Drama od koje ne treba raditi grčku tragediju
2 sata•Lako Pero
Bivši vratar Hajduka nakon poraza od Pafosa: 'Bilo je očito da bez postignutog gola neće moći proći'
3 sata•Europska liga
Kako su igrali: Erlić isključen protiv Bešiktaša, Zrinjski ispao, Hrvati zabijali u prolascima svojih momčadi
4 sata•Europska liga
Melnjak: 'Nema drame, imamo utakmicu u nedjelju, a onda u četvrtak'
12 sati•Europska liga
Kek zadovoljan prolazom, ali poručio: 'Svi zajedno znamo da možemo bolje i bit ćemo bolji kako vrijeme prolazi'
12 sati•Konferencijska liga
KRONOLOGIJA: Pafos - Hajduk 4:0, produžeci (kvalifikacije za Europsku ligu)
17 sati•Europska liga
Pafos - Hajduk 4:0: Hajduk ostao 90 sekundi od prolaska dalje, Pafos nakon produžetaka kompletirao preokret
14 sati•Europska liga
KRONOLOGIJA: Derry City - Rijeka 0:1 (Konferencijska liga, uzvrat)
17 sati•Konferencijska liga
Bivši vratar Hajduka nakon poraza od Pafosa: 'Bilo je očito da bez postignutog gola neće moći proći'
3 sata•Europska liga
Infantino pod povećalom američkog Kongresa zbog odnosa s Trumpom
3 dana•Nogometni svijet
KRONOLOGIJA: Jablonec - Varaždin 2:0 (kvalifikacije za Konferencijsku ligu)
18 sati•Konferencijska liga
Evo protiv koga, kada i gdje Dinamo igra u trećem pretkolu Lige prvaka
2 dana•Liga prvaka
Drama od koje ne treba raditi grčku tragediju
2 sata•Lako Pero