Maverick82 je napisao/la:
Možemo danima o nedostatku kvalitetnih opcija na krilu, šestici, Garciji, Livaji...
Sve je to nebitno.
Dokazani smo gubitnici (aka luzeri) na već reprezentativnom uzorku utakmica. I to nema veze sa igračima, trenerima, SD, PU itd. Pafos doma, Vitoria doma su samo iznimke koje potvrđuju pravilo.
Neorganizirani smo bili i prije, infrastruktura je bila neadekvatna i prije, uhljebljivali smo i prije i pržili pare nemilice. Ništa od toga nije novijeg datuma.
Ishodište, inception ovog luzerskog Hajduka je kada ga je preuzela interesna skupina koja od igrača ne traži pobjede.
Kojoj nisu bitni rezultati nego ideal.
Koja igra neki svoju ultras ligu u kojoj joj sasvim dobro ide.
Koja broji članove, DPH, pretplate, bakle, rasprodane stadione... sve osim golova i pobjeda.
Koja diže poruke svemu i svačemu osim onima koji su na terenu. Može li se netko sjetiti kada je zadnji put Torcida digla poruku (svejedno jel podrške ili kritike) nekom igraču?
Uvjeren sam da ćemo na sjeveru prije vidjeti "Blato, nećemo te nikad zaboravit" nego "Brajka, drži se!"
Kojoj je skroz ok da smo se srozali na nivo di jedan Ciparski klub (na stranu to što su ljudi objektivno kvalitetniji od nas) smatramo izrazitim favoritom i slavimo pobjedu u ST kao jednu od većih u novijoj povijesti.
Kojoj su bitniji principi od svega drugog.
Itd.
Sa tim mindsetom su "zarazili" i sve ostale. Okladio bi se da 90% nas ovdje na forumu priželjkuje ulazak u skupine prvenstveno zbog financijske injekcije koja bi nas udaljila od stečaja. Jel to normalno? Navijati za prolaz zbog para koje ni ja ni vi vidjeti nećemo.
Idemo sad u Vž kao ovce pred klanje.
Ultrasi su se već pobrinuli da imamo alibi za triskanje.
Idem dosta po dječjim turnirima i ta luzerština je i tamo vidljiva i prenosi se s s roditelja na djecu.
Tračak nade pojavio se sa juniorskom generacijom koja je, premda kvalitetom inferiornija, pokazala kako se može i protiv boljih.
Želim Hajduk kojem će igrači dok se spremaju izaći na teren i domaći i gostujući u glavi misliti "j...t ćemo vam i majku i oca, neka ste stoput jači!"
Jedini koji ima taj killer instinkt je Puki. Al utopi se i on u estrogenu u i oko kluba.
Teško ćemo se izvući iz ovoga bez korjenitih promjena u klubu.
Ili barem neka kažu koliko je duga cesta, imam osjećaj da joj nema kraja.
Vidi cijeli citat
Datum je 1.11.2015.
Hajduk na Poljudu dočekuje Rijeku u jadranskom derbiju sa prvog mista na tablici.
Današnji predsjednik NO, a tada samo običan član NO, uoči utakmice izjavljuje nešto tipa da klub igra svoju najvažniju utakmicu u novijoj povijesti. Valjda je mislia u novijoj, sektaškoj povijesti. Nikome ništa ne zvoni.
Na utakmici Kekova Rijeka nas izrutinira onako kako su samo oni znali. 0-3 a čini mi se i da je još jedan regularan gol poništen. Ali nebitno.
Bitno je uslijedilo nakon zadnjeg sučevog zvižduka.
Riječani naravno idu slavit sa Armadom na jug, a Hajdukovci idu pokunjeni pozdravit svoje navijače.
Šta ih je dočekalo? Gromoglasan pljesak. I to sa svih tribina od velike većine navijača.
Ja pošto san tada još iša na utakmice i bia san tamo, ludin. Ne mogu virovat. Ok jasno mi je da ne triba radit drame i šokove, utakmica se izgubi, sve je to dio igre.
Ali pljesak nakon šta si u direktnon duelu od rivala kući popišan?
Uvjeravaju me moji prijatelji i ljudi oko mene da nema veze, da je mlada momčad, da je početak novog ciklusa i da ćemo samo rast kako vrime ide, da se borimo sa teškon financijskon situacijom i kako se unatoč svemu ipak vidi svitlo na kraju tunela, imamo dosta mladih bla bla bla i slične floskule.
Zvuči poznato?
Ista hajdučija i danas, 11 godina kasnije prodaje iste izlike i floskule za još jedan po redu neuspjeh.
Koja je nada da se ista priča neće pričat i 2037. godine?
To se zove pranje mozga.
[uredio Makoto Nagano - 31. srpnja 2026. u 11:47]
