Kadar nam je jako tanak, ukazujem na to od početka sezone i ovakve igre na početku sezone ne čude kada smo rastegnuti na dva fronta. Ali, jedna stvar se treba posebno apostrofirati.
Žilina u gostima - u 91. minuti primamo gol za 2-1 i strepimo da ne primimo još jedan do kraja.
Pafos u gostima - u 91. minuti primamo gol za 2-0 i odlazimo u produžetke gdje ispadamo iz EL.
Varaždin u gostima - u 90. minuti promašujemo penal pri rezulatu 2-1 za Varaždin i gubimo utakmicu.
Istra doma - primamo gol u 95. minuti za 2-2 i ostajemo bez pobjede.
Četiri utakmice od odigranih sedam mi nismo u stanju privesti kraju u miru, a čak u tri smo "samo" trebali izdržati. Kao da smo sve ovo već proživljavali, iako bi možda ukazalo na problem sa glavama, meni se ovo čini da je isključivo zbog fizičkog umora, a onda ovakvi krajevi utakmica će dovest do mentalnog sloma.
Ulazak u Europu je imperativ, velike šanse imamo za izboriti tu Konferencijsku ligu, ali do 31.8. mi trebamo vagon novih igrača. Ako se ovako nastavi, ovaj ritam s ovim kadrom, džabe nam Konferencijska kad nećemo izborit Europu sljedeće sezone.
Postoje dobri klubovi, bolji klubovi, svakakvi klubovi. Klubovi u kojima svatko od nas želi igrati i čije dresove kupujemo kao djeca. Hajduk meni nije ni dobar, ni bolji klub. On je prva ljubav. On je priča za sebe.