o hajduku i bananama
///
U kavez stave nekoliko majmuna. Na sredinu kaveza postave ljestve, a na vrh ljestava bananu. Kad se jedan majmun pokuša popeti po bananu, sve majmune poprskaju hladnom vodom. Nakon nekoliko takvih pokušaja, majmuni nauče jednostavno pravilo: tko ide po bananu, svi nastradaju. Zato počnu fizički sprječavati svakoga tko krene prema ljestvama.
Onda jednog majmuna zamijene novim. Novi majmun vidi bananu i prirodno krene prema ljestvama, ali ga ostali odmah zaustave i napadnu — iako on ne zna zašto. Zatim zamijene još jednoga, pa još jednoga, sve dok u kavezu više nema nijednog majmuna koji je ikada bio poprskan vodom.
Ali pravilo ostaje: ne penji se po bananu.
Poanta je jasna: organizacije, zajednice i sustavi često zadržavaju obrasce ponašanja, strahove i zabrane čak i onda kada je izvorni razlog za njih odavno nestao. Nitko više ne zna zašto se nešto ne smije, zašto se nešto ne dira, zašto se neke promjene unaprijed sabotiraju — ali svi znaju da se 'tako kod nas radi'.
///
ajmo više izać iz tog kaveza.