Jebote kako nam malo triba... a i znali smo to.
Dan iza utakmice, guzve na cesti, ovi stoji na semaforu, ovi zagradija onoga, nema dreke nema vike, svi mirni stalozeni, sritni!
Znamo kako se sve ispadalo pa je normalno da smo bili u grcu i usrani, i igraci i navijaci. Ali vec na prvoj s rakowon i na osijeku se vidilo da je nesto drugacije. Da su igraci zdraviji, veseliji. Navijanje na rakowa od prve sekunde nekako drugacije, pozitivnije, bas je nekako zracilo drugacije. Mozda je i onaj proglas torcide "svi za isti scap" ljudima otvorija oci...
Pa tako i gori u poljskoj nije se bajno igralo, ono, na momente koliko triba za dat gol. I kad povedemo, a iskusili smo to redovito prijasnjih godina, onda primimo gol, pa je obicno sljedija raspad i primalo se koliko triba. Ovi put ne, kad smo dali drugi ja govorin jebiga ovo je drugacije. Toliko drugacije da si opet primija a zabija si i treci.
Jednostavno se cutila bolja kemija kod igraca, a onaj skup prije produzetka i govor sigura je pokaza da je i igracima pun kurac sramocenja i luzerstine. Svjesni su oni svega i zato je ova utakmica bila teeeeska pa da je s druge strane bija neki iz andore klub. Jer igrali smo protiv njih i protiv sebe.
Zato jebes igru i dojam, bilo je bitno samo proc i probit tu santu leda.
[uredio Picin dim 1950 - 29. kolovoza 2026. u 07:02]