Biti ili ne biti - Najbitnija utakmica u modernoj povijesti Hajduka
Poljski grad Częstochowa biti će poprište događanja ovog četvrtka 27.8. Raków iz Czestochowe ugostit će splitske 'bile' u jednoj od najbitnijih utakmica zadnjih desetljeća. Nakon remija na Poljudu odigranom prošli tjedan, bijeli traže prolazak u skupine nakon sušnih 16 godina. Predvođeni trenerom Gonzalom Garciom i itekako pomlađenim kadrom, navijači se nadaju čudu koje bi možda nakon ovih silnih godina donijelo preokret i zalog za bolje sutra.
Hajduk je europska natjecanja posljednji put igrao davne sezone 2010./2011. kada je trener Hajduka bio pokojni Stanko Poklepović 'Špaco'. Tada je Hajduk na putu do europe krenuo iz trećeg pretkola Europske lige. Prvo je savladao Dinamo iz Bukurešta ukupnim rezultatom 4:3. Bila je to lijepa splitska noć u kojoj je Hajduk u uzvratnoj utakmici savladao Rumunje rezultatom 3 naprema 0. Strijelci tu večer bili su: Brkljača, Tomasov i „sinjski dijamant“ Ante Vukušić. Nakon prolaska, protivnici u playoff-u Europske lige bili su također Dinamovi sunarodnjaci čiji klub danas više ne postoji kao profesionalan klub. Hajduk je ukupnim rezultatom 5:2 porazio Unireu Urziceni i tako izborio grupnu fazu europskog natjecanja nakon davne 1995. godine kada je Hajduk sudjelovao u Ligi Prvaka.
Nažalost Hajdukova svakodnevnica je puno surovija i sivija od ove nekadašnje prošlosti. Nekada klub koji je pretendirao na europske titule nije više ni sjena kluba što je nekoć bio. Razna ispadanja od Tobola, Gzire, Dinamo Citya, Ružomberoka, Dile Gori itd. dovela su klub do rupe u kojoj se ne vidi svijetlo na kraju tunela. Godine kada bi Hajduk igrao dobro za svoje mogućnosti dobio bi neusporedivo teže protivnike, sjetimo se samo Evertona, Galatasaraya, Villareala. U tim utakmicama Hajduk bi pružio dobar otpor, ali jednostavno nije bilo dovoljno kako bi napravio nekakav ozbiljan pothvat ravan čudu. A kada bi Hajduk dobio „na papiru“ puno lakše protivnike onda bi se pobrinuo da protivnici ne otiđu praznih ruku kući.
Hajduk dolazi Rakówu u goste nakon odlične predstave protiv Osijeka kod kuće. Gonzalo Garcia je takoreći izveo drugi sastav te dominantnom igrom pokazao kako Hajduk itekako može podnijeti igru na dva fronta. Nažalost, utakmicu je obilježilo i lutanje našeg arbitra Patrika Kolarića koji je totalno bio izvan utakmice. Nesuđenje čistog crvenog kartona nad Huramom kada si par metara od te sporne situacije. Neuravnoteženi kriterij faula i suđenja. Ali hajdemo sada na neke vedrije stvari. Gonzalo Garcia je napravio 9 promjena u odnosu na prvu utakmicu protiv Rakówa. Vjerojatno bi bilo i 10 promjena da Pajaziti nije suspendiran za četvrtak zbog izuzetno neopreznog starta protiv Rakówa koji je rezultirao opravdanim crvenim kartonom. Marko Livaja također je istrčao od prve minute na oduševljenje većine protivnika Gonzala Garcije. Livaja je odigrao taktički kvalitetnu utakmicu, s najboljom razinom trke ove sezone i voljnim momentom kakav bih ja osobno volio da uvijek ima. Hajduku treba Marko koji je na optimalnoj razini. Nadam se da su Gonzalo Garcia i Marko Livaja u dobrim odnosima te kako će (ili jesu) zakopati ratne sjekire i da će staviti sukobe sastrane kako bi Hajduk bio ispred svega. Marko se upisao na listu strijelaca i tako se svojim 107. golom izjednačio sa još jednom hajdučkom legendom. Marko je sustigao legendarnog 'Bajdu' Bernarda Vukasa. Livajin 107. gol asistirala je mlada nada Adam Huram koji je po mom skromnom mišljenju bio igrač utakmice. Dvije asistencije i izboreni čisti crveni karton koji je u konačnici i prelomio utakmicu na stranu domaćina. Hajduk je pokazao da ima nekoliko mladih igrača koji mogu biti potencijalni eksponati nakon što se prodaju Pukštas i Sigur. Ubrojio bih tu Gabrića, Šutala, Hurama, Silića, Hrgovića. Silić je u zadnjih par utakmica bio nesiguran i to su svi primjetili, ali čini mi se da je protiv Osijeka podigao razinu samopouzdanja i što je najvažnije Garcia je ovim dao do znanja da mu vjeruje.
Ostaje žal za rezultatom prve utakmice protiv Rakówa, Bijeli su pokazali da iako nisu favoriti itekako mogu igrati protiv Rakówa koji i sa igračem više nije uspio stvoriti značajnije šanse do gola za izjednačenje. Kod rezultata 2:1 izgledalo je kao da Hajduk ide po još jedan gol ili dva, ali Adrion Pajaziti neobjašnjivo kasni kod starta na igrača Rakówa te radi prekršaj za direktni crveni karton na njihovoj polovici. Hajduk tada ostaje s igračem manje, a Gonzalo Garcia vadi Šotičeka te uvodi Del Morala koji je dodatno učvrstio vezu. Ulaze još Livaja, Hoorenbeck, Melnjak i Šutalo. Livaja odlično odrađuje defenzivnu rolu gradeći posjed u maniri najboljih futsal igrača. Pred sami kraj utakmice Raków pogađa prečku, a na samom kraju Hajduk prima jedan „hajdučki“ gol. Sudac gradi i sprječava Livaju u dolasku do lopte i u nastavku dolazi do izjednačujućeg pogotka. Ovo je već 4. gol ove sezone da ga Hajduk prima u sudačkoj nadoknadi. Također, mora se priznati da Očenaš nije bio baš na europskoj razini suđenja, ali eto.
Što prolazak donosi Hajduku? Prolazak Hajduku u ligaški dio Konferencijske lige prije svega donosi šansu za boljitak financijske konstrukcije. Nije tajna da je Hajduk u financijskim problemima te da im je budžet za transfere praktički 0 eura. Ulaskom u ligaški dio osigurao bi 6 utakmica od koje su 3 domaće na kojima bi vjerojatno popunio cijeli stadion te time dobio još novaca. Klub bi također podigao vrijednost svojih eksponata jer bi igrajući europske utakmice stekli iskustvo koje je cijenjeno i koje se definitivno može naplatiti. Također, imao bi bolju šansu osvojiti ligu nakon dugi niz godina. Neki ljudi misle da bi titula više značila klubu nego ulazak u europu. Ali ti ljudi ne shvaćaju kako titula ne donosi toliko novca koliko bi igranje europe donijelo. A i ne pomaže činjenica da Dinamo igra Ligu Prvaka skoro svake sezone pa je time preko 30 milijuna eura u prednosti nad Hajdukom. A ti ljudi zazivaju da se napada na titulu. Čime da napadaju tu titulu? Monopol novcem. Šalu na stranu, Hajduku se pruža jedna šansa koja mu se dugo nije pružala. Ako Hajduk uđe u Konferencijsku ligu postoji velika šansa da prezimi i dočeka europsko proljeće. Pobjedama također će graditi svoj klupski i ligaški koeficijent koji je Hajduk godinama ispadanja srozao na nulu te zbog toga gotovo svaku utakmicu kvalifikacija nije nositelj.
Gonzalo Garcija i igrači Hajduka definitivno nisu popravili sve boljke, ali napredak je vidljiv i vidljiva je kvaliteta koju Gonzalo Garcija donosi. S puno slabijim kadrom i manjim budžetom na pragu je jednog izvrsnog rezultata i iskoraka. Razlika Garcije i drugih trenera je što je Garcia dobio kontinuitet radi čega mi je iznimno drago. Garcia odiše samopouzdanjem i vjerujem kako ga je prenio na ostatak momčadi. Ostaje nam samo nadati se kako će momčad dati sve od sebe pa šta bude bit će. Ako se potuku kao hajduci rezultat neće izostati. Iako se ne smijemo opeći treba očekivati najgore, a pripremiti se za najbolje. To je ono šta nas povijest uči kod Hajduka u europskim ogledima. Nadam se da će izboriti tu europu da se napokon navijači ujedine i da se taj raskol bar na malo ugasi.
evo kolumna koju san pisa za sportnet oglas
