Ova večer mi se čini kao san ili mi se možda zadnjih 16 godina čini kao san, previše glatko i dominantno smo dobili, toliko smo kontrolirali utakmicu da zaista nije bilo onog kiksa kod njihovog gola bi rekao da čekam da se probudim jer ovo nije realno.
Užitak je bilo gledati napokon momčad Hajduka, svi znamo da u tih zadnjih 16-ak godina je bilo jačih rostera, kvalitetnijih igrača od kojih su neki ostvarili jako dobre karijere u stranim ligama, ali zaista se ne sjećam kada smo zadnji put disali kao momčad od prve do zadnje minute. Čak ni nakon primljenog gola i bakljade Torcide nije bilo raspada sustava što je inače klasika. Ne znam šta se dogodilo, znamo svi da je bilo i dobrih trenera, možda smo napokon prerasli sve te bolesti i isplatili nekakav "dug" tih preko desetljeće i po pa su naišla nadam se daleko dulja i bolja vremena.
Ka psu mi je žao jer smo sve ove godine mogli gledati ovakve utakmice, imali smo tu kvalitetu i jednostavno puno krivih odluka na svim razinama nas je koštalo ovakvih večeri i to njih jako puno. Ako ništa, radi svih onih navijača mladih koji su čekali i nikad nisu doživjeli se rodila opet neka nova generacija koja će se moći poistovjetiti sa onim starima i nostalgičnim pričama jer eto i oni će imati jednu svoju..
Ne mogu kao igrač, niti djelatnik kluba, ali kao navijač Hajduka što smo ipak zajednica i mislim da je tu bila najveća snaga uvijek posvetiti barem u svoje ime ovu pobjedu brojnim navijačima koji je nažalost nisu dočekali, a živili su za Hajduk. Znam par osobno bliskih ljudi koji su preminuli prošlih godina, iz bolesničkog kreveta kad im do ničeg nije stalo su bacili pogled na utakmicu Hajduka i sigurno gore guštaju, a možda i znadu za neke buduće, još ljepše pobjede koje mi tek trebamo dočekati.
Lijepo li je navijač Hajduka biti, posebno ovu noć....