Prije svega, dame i gospodo, da vas sve lijepo pozdravim, i zagadure i zadrugare i livajiste i garcijiste i jednogazdaše i jastoge i poželim vam dobrodošlicu na temu NAJVEĆEG hrvatskog kluba od svog osnutka do dana današnjeg, splitskog Hajduka!
Znamo dobro svi koliko dugo čekamo da nas naš voljeni klub usreći, upravo smo završili treću uzastopnu sezonu bez trofeja i u kojoj se nismo uspjeli plasirati niti u playoff kvalifikacija nekog europskog natjecanja. Jedina razlika u suštini je što smo osvojili drugo mjesto te imamo padobran u Europi. Za početak prvo i osnovno bih volio da se to promijeni.
Znamo svi i dugo i naširoko smo pisali o brojnim problemima unutar kluba i oko kluba. Od nedostatka vizije, učestalih promjena, neopravdanih primanja brojnih pojedinaca koji nisu dostojni Hajduka, nekvalificirane struke, a i ega naših velikih zvijezda koji daju sebi za pravo da se ponašaju kao da su kraljevi svemira, a ne nedovoljno dobri da osvoje jednu poluamatersku ligu na razini Europe kao što je HNL.
Za početak nam je potrebna odlučnost da konačno presječemo s ostarjelim kadrom i krenemo graditi neku novu priču. U tom pogledu želim našem sportskom direktoru Grafu puno sreće jer će mu je trebati. O nekim temeljitim promjenama u načinu upravljanja klubom sam i ja osobno često pisao i razmišljao, ali objektivno gledano to nije nešto što možemo očekivati ove sezone. Usprkos najavama prije 2 godine o "promjenama u modelu", ne da ne se ništa nije promijenilo, nego dapače, danas na izborima za NO kluba imamo 1 listu i moramo doslovno preklinjati ljude na koljenima da nas dođu "spasiti". Hajduku spasioci ne trebaju! Niti oni koji se odriču para "iz ljubavi", pa onda tretiraju klub kao zadnju prčiju! Niti suze na presicama, pa onda bijeg i plakanje u novinama kao kod našeg dragog Gvizije. Nama trebaju profesionalci koji žive sport i paze svoje tijelo 24/7. I imaju poštovanja prema sebi i ambicije kao ljudi i odgovornost da usreće naše brojne navijače. Ili ako su iz struke, ljudi sa životopisima i znanjem dostojnih Hajduka, a ne da su došli jer su legenda, prijatelj, kum i slično. Treba nam znanje, ali i veliko srce. Vrijeme je da uđemo u 21. stoljeće. Modernizirati analitiku, skauting, urediti Akademiju do kraja.
Pred nama je dug put, i u sportu općenito nema garancija za išta. Pogotovo kad si u situaciji poput nas da ovo ljeto moraš prodati 3-4 igrača da bi sredio financije. Ali ne želim defetizam unaprijed, želim da se borimo kako god znamo i možemo. I da na kraju kako god ispadne, da znamo da se radilo najbolje što se moglo. Što nažalost, bar posljednih godina, nije bio slučaj.
Ovo ljeto je puno otvorenih pitanja, od toga da je 90 posto kadra upitno, od čega se najviše ističe pitanje statusa kapetana, do infrastrukture kluba koja se najavljuje godinama, ali nikako da dođe do nekog konkretnog pomaka. Valjda dok nekome ne padne leksanska ploča na glavu. Nadam se i priželjkujem ulazak sponzora u klub, ali naravno, ipak uz neke kontrolne mehanizme i zaštitu.
Bit će jako teško se pozabaviti svim problemima, možda već doslovno sutra se klub polije petrojem i užga 10 puta, nikad se ne zna. Ali uz malo volje, želje, i znanja, ništa nije nemoguće.
Moje želje za ovu novu sezonu? Želim svaki dan naslovnicu u novinama kako je u Hajduku sve loše, želim konstantne provokacije rivala, mržnju. Jer će to značiti da smo dobri. I da nas guraju sudci, naravno(ironično). Želim da iskoristimo padobran i uspijemo se plasirati u Europu prvi put nakon 16 godina.
I naravno ona jedna, luda želja, koju svatko od nas ima, koliko god zagadurio i bacao sarkazme od jutra do mraka...
Je li išta realno? Pa vjerojatno, iskreno, nije. Ali preostaje nam gledati i vidjeti. I dati sve od sebe.
Sretno svima nama s Hajdukom i Hajduku s nama.
Vrućeg srca i hladne glave do pobjede! HŽV ❤️💙
UPRAVA I NO ODLAZI // Ne volim bicikle i kružne tokove.
Ja bi za prvi upis nove sezone htio zapravo kopirati nešto što sam prije već napisao, a što sažima moj pogled na Hajduk i moje želje u vezi našega kluba
"Teorija igara je područje koja proučava interakcije između različitih aktera u situacijama gdje se odluke jednog igrača odražavaju na rezultate drugih. Glavni cilj teorije igara je analizirati odluke igrača u cilju optimizacije njihovih ishoda. Pritom je važno znati prepoznati kada igrati koju igru i koja je razlika između konačne i beskonačne igre s time da se konačna igra igra s ciljem da se pobjedi, a beskonačna s ciljem da se nastavi.
Sad, nogomet kao sport se može gledati kao konačna i kao beskonačna igra. Možemo gledati tko je pobjedio u jednoj pojedinačnoj akciji, napadu, obrani, izvođenju slobodnog udarca, poluvremenu, utakmici, polusezoni, sezoni...
Ali bome ima elemenata i beskonačne igre, jer... tko je pobjednik nogometa? Poput onog douchebag klinca iz sela/razreda koji bi govorio da je "priša fifu ili priša cod multiplayer", tko je pobjedio u nogometu?
Primjenom teorije igara i pogleda na konačne i beskonačne igre na Hajduk, zaključak je da Hajduk treba počet na nogomet gledat manje kao konačnu igru, a više kao beskonačnu.
U Hajduk treba doći netko tko će reći da je titula zabranjena riječ. I to ne zato što smo luzerština, jer kako se osvaja titula?
Titula se ne osvaja voljnim momentom, ne osvaja ju onaj koji više želi ili ko se jače busa, nego onaj koji kvalitetnije radi. Voljnim momentom se može izdržat produžetak u polufinalu SP-a, ali ne izborit čitavu sezonu.
Hajduku treba netko tko će reć da igrač neće biti potran ća ako nije osvojio titulu, nego ako nije slušao trenera i ako nije dobro trenirao. Da trener neće biti potran ća ako nije osvojio titulu nego ako nije dobro razvijao igrače i ako nije razvijao kvalitetnu igru. Da SD neće biti potran ća ako nije osvojio titulu nego ako nije dobro vodio sportsku politiku. Da predsjednik neće biti potran ća ako nije osvojio titulu, nego ako nije dobro upravljao ljudskim potencijalima i procesima.
A kad se sve od tih stvari zadovolje titula će kroz kvalitetan rad doć sama od sebe, i ko zna, kad Hajduk postane klub u kojem su svi gornji uvjeti zadovoljeni, možda će mediji i ostatak javnosti za Hajduk naricati da je za dobrobit hrvatskog nogometa da on bude prvak.
Titulu treba zaslužiti
Ključan problem je što su ti potrebni stručni ljudi koji će prepoznat kad predsjednik dobro upravlja ljudskim potencijalima, SD vodi sportsku politiku, trener razvija igrače i igru, a igrači treniraju. Te stvari nisu svima na oko vidljive
Pa je u nedostatku takve stručnosti puno lakše lupnit svima opipljivu titulu kao cilj i time zadovoljit ekipe sa zidića i one koji su gledali Hajduka sedamdesetih. A to je naravno isprazni populizam bez pokrića"
