Prije svega bi se odlaskom Livaje uštedilo za 2 dolaska klasnih igrača.

Fala ćaći na svemu, nije bia najveći izvor zla kluba, dapače, ali kad to nije više to, nije.

Sve nas ovdje satru,

koristeći stalno istu mantru:

"Livaja idi, Livaja odi,

nama ne trebaju koji su na vodi!"

Pišu to iz dana u dan,

da raskine ugovor njihov je san.

Svaki gol je slučajnost, svaka asistencija sreća,

njihova je kritika od rezultata uvijek veća.

Kad zabije, kažu: "Moga je i više!"

Kad asistira: "To i nije nešto, nek se briše."

Kad ne igra, onda fali svima redom,

al' čim zaigra, opet krenu istom bijedom.

Ne trenira! – viču glasno svako jutro rano,

iako ga na treningu nisu vidjeli ni slučajno.

Ne trudi se! – zaključak je stručan i lak,

nastao nakon gledanja sa kauča i dva-tri klik-klak.

Kažu da je spor, da ne može više,

dok protivnik za njim prašinu diše.

Kažu da je gotov, da vrijeme mu prođe,

a on opet utakmicu potezom riješi i pođe.

Dok oni pišu eseje zašto više nije pravi,

on još jednu obranu protivnika rastavi.

I tako već godinama traje ista zgoda:

najveći grijeh mu je što pije previše vode.

Voda im posebno teško pada,

to je misterij foruma ovoga grada.

Da pije sok, bio bi problem šećer,

da pije kavu, kofein bi bio prevelik teret.

Ne valja kad igra, ne valja kad stane,

ne valja ni kad zabije da cijeli sjever plane.

Čovjek bi pomislio nakon tolikih muka,

da Livaja igra protiv Hajduka.

Kad zabije gol, slučajnost je čista,

kad asistira, sreća ga zablista.

Al' kad momčad bez njega zapne usred blata,

onda se mijenja tema i traže nova vrata.

Na forumu su mnogi vrhunski znalci,

stručnjaci, skauti i taktički znalci.

Jedino ih zbunjuje jedna mala pojava:

zašto je najbolji igrač često baš Livaja.

Odavno su ga otjerali sto puta,

prodali, umirovili i poslali bez puta.

Al' čovjek se uporno vraća svakog lita,

svoju plaću u Hajduku jedini mirita.

I tako forum vrti stari film bez kraja,

dok oni traže "Odlazi Marko Livaja".

A možda je najveća tajna cijele zgode,

što viski ne loče nego pije vode.

Jedan je Marko Livaja, nek se zna,

kad zabije šute, kad ne zabije drama sva.

I tako u krug, iz dana u dan,

isti kritičari, isti program.

ML10

Sve nas ovdje satru,

koristeći stalno istu mantru:

"Livaja idi, Livaja odi,

nama ne trebaju koji su na vodi!"

Pišu to iz dana u dan,

da raskine ugovor njihov je san.

Svaki gol je slučajnost, svaka asistencija sreća,

njihova je kritika od rezultata uvijek veća.

Kad zabije, kažu: "Moga je i više!"

Kad asistira: "To i nije nešto, nek se briše."

Kad ne igra, onda fali svima redom,

al' čim zaigra, opet krenu istom bijedom.

Ne trenira! – viču glasno svako jutro rano,

iako ga na treningu nisu vidjeli ni slučajno.

Ne trudi se! – zaključak je stručan i lak,

nastao nakon gledanja sa kauča i dva-tri klik-klak.

Kažu da je spor, da ne može više,

dok protivnik za njim prašinu diše.

Kažu da je gotov, da vrijeme mu prođe,

a on opet tekmu potezom riješi i pođe.

Dok oni pišu eseje zašto više nije pravi,

on još jednu obranu protivnika rastavi.

I tako već godinama traju iste zgode:

najveći grijeh mu je što pije previše vode.

Voda im posebno teško pada,

to je misterij foruma ovoga grada.

Da pije sok, bio bi problem šećer,

da pije kavu, kofein bi bio prevelik teret.

Ne valja kad igra, ne valja kad stane,

ne valja ni kad zabije da cijeli sjever plane.

Čovjek bi pomislio nakon tolikih muka,

da Livaja igra protiv Hajduka.

Kad zabije gol, slučajnost je čista,

kad asistira, sreća ga zablista.

Al' kad momčad bez njega zapne usred blata,

onda se mijenja tema i traže nova vrata.

Na forumu su mnogi vrhunski znalci,

stručnjaci, skauti i taktički znalci.

Jedino ih zbunjuje jedna mala pojava:

zašto je najbolji igrač često baš Livaja.

Odavno su ga otjerali sto puta,

prodali, umirovili i poslali bez puta.

Al' čovjek se uporno vraća svakog lita,

svoju plaću u Hajduku jedini mirita.

I tako forum vrti stari film bez kraja,

dok oni traže "Odlazi Marko Livaja".

A možda je najveća tajna cijele zgode,

što viski ne loče nego pije vode.

Jedan je Marko Livaja, nek se zna,

kad zabije šute, kad ne zabije drama sva.

I tako u krug, iz dana u dan,

isti kritičari, isti program.

Biti će uskoro dobro nam je Bandira reka,

mi nismo znali što nas čeka,

zato slavimo dok je tu i dok traje,

jer čeka nas sto godina muke nakon Livaje.