Par obzervacija na ovaj transfer Brune Durdova, novci koje smo dobili vjerujem da odražavaju njegovu vrijednost na tržištu i tu nemam nekakvih problema, on ako se u toj sredini razvije možemo zaraditi koji dodatan milion i to je plus.
ALI, glavni neuspjeh kluba u ovom transferu mi je osjećaj da Hajduk nedovoljno dobro radi, kako na razvijanju igračkih karakteristika, tako i na odgoju samih igrača. Naravno da je moguća opcija da je Durdov nepopravljiv karakter, ali mi je nemoguće oteti se dojmu da mu Hajduk na tome putu nije pomogao da bude najbolja verzija sebe. Stavljen je u igru sa 16 godina i dojam je da je on taj isti igrač, tehnički, taktički i karakterno, dvije godine kasnije. Hajduk ne može niti treba zamijeniti roditelje, ali klub u isto vrijeme, kao i školu, zamišljam kao odgojno-obrazovnu ustanovu.
Ovo je već treći igrač u kratkom razdoblju koji prema mišljenju opće javnosti ima "problem sa glavom" koji ga sputava u stvaranju bolje karijere (Ljubičić, Biuk), što me dovodi da se zapitam bi li taj problem imao i Luka Vušković da je ostao dulje.
I za kraj, danas sam čuo od Gordona Schildenfelda kako mladi igrači koji dođu u reprezentaciju, na obroku ne jedu pohano jer Luka Modrić jede grill, ne jedu palačinke jer ih ni Perišić ne jede. Možda se i tu krije dio problema.