Dobar dan svima na ovo vruće subotnje popodne. Moram podijeliti s vama nešto, u nadi da će netko razumit.
Trenutno se osjećam tako glup, kao da mi glas u glavi govori "ti si debil sinko".
Sutra voziti satima do Varaždina, 40 stupnjeva, kilometarske kolone, tribina na suncu, gostovanje gdje redovno u zadnje vrijeme ostavljamo bodove, ali idem glavom kroz zid. Ima tu još toga što bi mogao napisati, ali mislim da je ovo kao neka ovisnost. Bude mi lakše kad znam da ih ima još stotinu ovakvih ili koji se na neki način žrtvuju za klub. Koliko propuštenih događaja, svađa zbog odlazaka na utakmicu, ili samog gledanja, planiranja svega s Hajdukom u centru događanja, kombinacija i kompromisa na koje nikad ne bi pristao, a jesam zbog Hajduka.
A koliko nam je svima Hajduk dao nazad? Jako malo, jedne skupine Europe, koji kup i to je to. Jadna smo generacija devedesetih rođena, držimo se. Ali ovi noviji i mlađi, volio bi da im bude bolje, ali mislim da neće. Možda makar naša dica budu gledali bolji Hajduk.
[uredio BilokudaBiliSvuda - 01. kolovoza 2026. u 13:13]