"Hajduk je u svibnju ove godine imao predviđeni godišnji trošak za igrače prve momčadi od 15.3 milijuna eura. Nakon ljetnog prijelaznog roka taj je iznos pao na oko 12.1 milijuna eura, doznajemo. Pritom nije riječ samo o neto plaćama igrača. U ukupni trošak ulaze plaće, bonusi, agentske naknade, loyalty bonusi i druge stavke vezane uz ugovore prve momčadi. Hajduk je, dakle, u nekoliko mjeseci svoj godišnji trošak prve momčadi smanjio za oko 3.2 milijuna eura, odnosno nešto malo više od 20 posto.
Što se tiče prostora za dodatno smanjenje troška, u klubu postoje ugovori koji trenutačno iskaču iz nove strukture troškova u odnosu na ulogu koju pojedini igrač ima u momčadi, kao i igrači kojima bi odgovarala posudba. Ne treba biti previše pametan da se zaključi da su to ugovori Marka Livaje, Ivice Ivušića i Mihaela Žapera.
Livaja je igrač posebnog statusa koji je zaslužio sa 107 golova i 61 asistencijom, ali njegov ugovor ističe za godinu dana. Hajduk mu sigurno neće ponuditi novi ugovor koji bi bio približan onome što sada zarađuje, a o eventualnom produljenju pod drugačijim uvjetima se trenutno ne razgovara i vjerojatno će tako ostati do zimskog prijelaznog roka.
Ivušićeva situacija je drugačija. Došao je prije godinu dana kako bi bio prvi vratar kluba i dugoročno rješenje na toj poziciji. Hajduk je s njim potpisao ugovor do 2029. godine, ali Toni Silić je čvrsto zgrabio jedinicu i tako je Ivušić postao drugi vratar. Njegov ugovor ne odgovara financijskoj vrijednosti koju Hajduk želi imati na toj poziciji u hijerarhiji. Hajduk se zbog različitih okolnosti ponovno našao u pomalo bizarnom položaju u kojem je drugi vratar skuplji od prvog, što traje već godinama.
Žaper je treći, potpuno specifičan slučaj. Njegov ugovor potpisan je u drukčijim okolnostima, a nakon teške ozljede više se nije vratio na razinu na kojoj može imati ozbiljnu ulogu u Hajduku. Graf mu je cijelo ljeto tražio opcije, a na kraju se vraća na posudbu u Radomlje. Sve ovo skupa ne znači da se ta tri igrača želi otjerati iz kluba, nego samo da se ne uklapaju u strukturu, a za to nisu oni krivi.
Zanimljiv dio nove konstrukcije momčadi su igrači na posudbi: Carlos Martin, Marin Šotiček i Dalisson. Martin je poseban slučaj i za njega je dogovorena otkupna klauzula od 2.5 milijuna eura, ali klub nema financijsku moć da zadrži igrača čija plaća znatno premašuje okvire Hajduka. Njegova posudba je samo to, godinu dana da pomogne sebi i Hajduku, a nakon toga će svatko svojim putem osim ako se nešto drastično ne promijeni.
To nije situacija s Dalissonom i Šotičekom. Obojica su na posudbama, a Hajduk ima unaprijed dogovorene opcije otkupa. Za Dalissona ona iznosi 800 tisuća eura, a za Šotičeka 1.8 milijuna eura. U ovom trenutku u Hajduku nema razloga žuriti s aktiviranjem tih opcija. Uvjeti su dogovoreni i klub može pratiti njihov razvoj prije konačne odluke.
Ako se ništa bitno ne promijeni, vrlo je izgledno da će Hajduk otkupiti Dalissona. Otkupna cijena za klub je realna i dostižna, primanja igrača u okvirima koji se predviđaju i samo je stvar toga da Brazilac nastavi s formom s početka sezone. Ako se Hajduk odluči na tu opciju, neće biti prepreka za realizaciju posla.
Kod Šotičeka je računica nešto drukčija zbog veće cijene, ali i potencijalne vrijednosti. Ako nastavi igrati kao dosad i tržišna vrijednost mu naraste iznad 1.8 milijuna eura, aktiviranje opcije postaje logično čak i ako ga Hajduk odmah odluči prodati. Klub bi u tom slučaju imao mogućnost kupiti igrača po unaprijed poznatoj cijeni koja je niža od tržišne vrijednosti pa odlučiti može li ga zadržati ili će na njemu nešto zaraditi."
Silov / Index
