Šego prije par dana u izjavi kaže da on ima najmanje dodira s loptom, al da mu to ne smeta.
To je posljedica našeg stila igre i stvarno se može dogodit da napadač završi utakmicu s 5 dodira.
Šegi to odogovara, a Livaji ne odgovara zbog čega forsira nekakva spuštanja samo kako bi dotaknuo loptu.
Također bi trebalo ljude pitat šta oni očekuju od napadača s 5 dodira po utakmici:
1. Očekuju li da ostane na tih 5 dodira i ništa više ne radi?
2. Očekuju li da u tih 5 dodira izvuče nekog zeca iz šešira i riješi utakmicu?
3. Očekuju li da, kad već ima samo 5 dodira, zna igrat i bez lopte? Da zna natjerat protivnika na 5 nekontroliranih ispucavanja čime 5 njihovih posjeda pretvara u naše? Da aktivno igra obranu? Da svojim kretnjama onemogućava protivnika u brzoj promjeni strana, nego ga tjera da to radi preko dodatnog igrača?
Većina vjerojatno očekuje ovo pod 2. Zbog toga žele Livaju jer njega vide kao igrača koji ima više šanse izvuć taj neki poseban potez. Ono što ne shvaćaju je da postoje stvari pod 3 koje itekako odlučuju utakmice i to znatno konzistentnije.
Također nije fer ni prema Livaji očekivat da u utakmici s 5 dodira zabije ili asistira. Problem je što, s obzirom da nema igru bez lopte, ostaje isključivo igrač poteza za koji nema vremena ni prostora, a i nije više na razini od prije par godina.