Ovdje se svakako može pohvaliti samo Garciu i cijeli tim, jer bi se nekad nakon ovakvih odluka izgubila glava i ostali bi bez sva 3 boda to kolo i onda najčešće još bar 2 boda iduće kolo dok se svi malo saberu i ode sezona u k.
Strašan mentalitet, igraj dalje, dobij pod svaku cijenu, pa se poslije žali.
Ne znam da li je toliko do doselekcije, niza pozitivnih rezultata, ili ekipa radi toliko na stvaranju tog nekog garda.
Veliki napredak se svakako vidi na tim nekim manje vidljivim stvarima koje mnogi zanemare. Od kondicije kako ekipa izgleda zadnjih 20-30 minuta iako skoro cijelo vrijeme igraju presing, izvođenja prekida koji su nebo i zemlja u odnosu na prošle sezone, reakcije na primljen gol, promašenu šansu, izgubljenu loptu, lošu sudačku reakciju, mesarenje protivnika. Tu bi još nadovezao i da nam se začuđujuće igrači još uvijek ne ozljeđuju toliko, kao u drugim ekipama unatoč jako visokoj minutaži. Osim Pajazitija kojeg se iscjedilo preko ljeta i Brajkovića kojem je ozljeda kontaktne prirode i evo sad Hadžikadunića koji ni nema odrađene pripreme, svi su cijelo vrijeme na raspolaganju.