Ubija san oko posli obida. Izija sladoled, popija kavu, zapalija duvan. Tlak i puls normalni. Nisan pijan, nit san pod uticajen ikakvih opijata. Miran, staložen, pri punoj svijesti, izjavljujem:
Napredovali smo u tri pičke mile matere!!!
Kad san povlačija crtu nakon polusezone, moj zaključak je bija: brutalni Marko Livaja........i to je bilo više, manje, sve.
E, ali se onda Krov sastavija sa zdravljem, Lovre, prvo sa zdravljem, pa sa formom, a Elez se sastavija sa mozgom, uozbiljija se dovoljno. Dobro, ovo zadnje možda i nije baš najtočnije, al dobro zvuči. Uglavnom, Livaja je, prvenstveno u ovoj trojci dobija nekakav kontinuirani oslonac.
Druga stvar, uboli smo, ko prston u govno, sa sva četri zimska pojačanja. Mika je proguta Mađara, koji je, najesen bija naš igrač broj dva. Ferro je, po načinu igre, tehnici, čitanju, Elezov brat blizanac, jedino šta je za nijansu sporiji. Znan da izgleda nemoguće, al istina je. Bilo kako bilo, čovik je drugi najbolji stoper u ekipi. U Grgiću smo dobili energiju i veznjaka koji je opasan u napadačkom dijelu igre, a Kale u tandemu sa Livajom, je previše za ovu ligu. Ne more to niko branit. Neće Kale ni dogodine odigrat 30 i kusur utakmica, al ako odigra 20 i kusur bitnih, mi smo na konju.
I treća stvar, konačno se sastavija dovoljno širok kadar, pa staviš Melnjaka koji uz pristojnu obranu, naprid izgleda ko Zlatko Vujović iz najboljih dana. A na klupi imaš Čoksa, koji ubije Rijeku na Rujevici. Moreš birat, oće li ti desno driblat Sahiti, il će ti livo driblat Biuk, a moreš stavit i Mlakara, koji neće nikog predriblat, al bome neće ni njega niko predriblat.
I kad se to sve tako poklopi, onda se može živit sa pritskom. Onda, unatoč pritisku, ili baš zahvaljujući pritisku, izgledaš zadnja dva miseca ko najbolja momčad lige. Dva puta ubiješ Rijeku, dva puta nadigraš Dinamo, a sa malima izlaziš na kraj, čak i ako ti ne ide najbolje.
Imperativ je ove sezone bija ostat u trci do samog kraja. Nismo se slomili, nego smo puvali Dinamu za vrat do samog kraja, i u toj trci, usput prestigli i Rijeku, i Osijek.
Kad smo doznali da smo domaćini finala kupa, onda je i kup posta imperativ, pa smo i to odradili u sa stilom, i dobili prekjučer općenaraodno veselje.
Kažem, baren dva miseca, ako ne i cilo proliće, izgledali smo ka najbolja momčad lige.
Zna se šta je imperativ za slijjedeću sezonu. Još bolje od nas znaju igrači kojima je to bija najveći motiv za povratak/dolazak.
Znaju naši igrači i to, da ka momčad, vride. Dokazali su to zadnjih miseci.
Svi, ali baš svi preduvjeti su tu. Motiv, kvaliteta, uigranost, širina kadra.
Daj Bože zdravlja i mrvu sriće, ostalo imamo!
[uredio mandrak - 28. svibnja 2022. u 18:28]
