A nema druge nego na treninzima vjezbati i izraze lica u raznim situacijama...
Nakon sta se odradi takticki trening svi ce sisti na klupu i onda idemo redom:
Ako je rezultat nerijesen:
a) kontra "jacih" protivnika dopusten je blago zamisljen pogled na kojem se ocituje "protivnik je jaci, ali zabiti cemo nesto" uz obavezan pljesak na svaku dobru nasu sansu.
b) kontra "slabijih" protivnika - strogo ozbiljan izraz lica. Uz obavezno povermeno ceskanje glave, slanja u pizdu materinu suca i protivnika. Tu i tamo se podlaktiti ka Rodinov "Mislioc" da situacija dobije i inteligentnu notu.
Ako smo u vodstvu:
Smjesak, ne prevelik da ne djelujes ka debil, nego nako da se vidu 3-4 zuba. Lagano pljeskom ispratiti svaki dobar potez. Ne previse entuzijasticno nego da ostavis dojam da je sve pod kontrolom i da ce se lagano privesti utakmica kraju.
Ako gubimo:
Ocaj, sok i nevjerica protiv "slabijih" momcadi. Svaki igrac sa klupe bi se triba sititi najdrazeg dida, babe, kucnog ljubimca, postara,... koji vise nisu sa nama i sa tugom u oku sititi se lipih uspomena sa njima. I tu emociju ispoljavati dok se gubi.
Ako se gubi protiv "jaceg" protivnika onda zadrzati dostojanstvo. Svaki potez popratiti mudrim kimanjem glave kao "ovo nam je skola, vadimo pouke". Tu i tamo prstom upriti u neku udaljenu tocku na terenu i ka nesto prisapnuti prvom do sebe da se dodatno dobije na dojmu.
Eto...par puta tjedno ovo ponoviti i nema vise ovakvih situacija koje ce tistiti hajducki puk...