Phoenix Sunsi su tamo sredinon nultih igrali stvarno najlipši basket i danas se smatra da su upravo oni započeli ovu eru brze košarke s niskim postavama nakrcanim šuterima. Glavna zvijezda im je bija Steve Nash koji mi je i dan danas najdraži igrač, a toliko me fascinira da san kupija i dobro skup dres.
Na klupi in je bija brko D'Antoni koji je i danas možda najbolji ofenzivni trener, al je loše upoznat s taktikom obrane. I tako bi Sunsi dominirali regularnom sezonom, a u playoffu bi ih pokralo il nadmudrilo s puno pametnijon obrambenom igrom. Sami Sunsi su se sjebali kad bi trejdali il pustili neke ok igrače, al je dojam na kraju osta isti: bez obrane nema titule. Pitaju Nasha nakon karijere šta je pošlo krivo, kaže on svi su znali kako ćemo izać i šta ćemo napravit. U momentima kad bi se lomila utakmica ekipe su znale da moraju krenit na Nasha i Amarea svom silinom i na granici fizičkog napada, a na drugom kraju terena Sunsi ne bi uspili čuvat ni stolicu. Čak i neke jače momčadi od njih bi igrale ne na svoju snagu već na greške Sunsa koji bi se prije il kasnije ukopali sami.
Poanta je ista za svaki sporski kolektiv, ako imaš jedan elitan aspekt igre, a drugi ispodprosječan teško da ćeš išta postić. Dobar primjer je i prvi mandat Kloppa na klupi Liverpoola koji je ubija napadom i tranzicijom, al kad ti je zada Lovren, Karius, Clyne i drugi nekad čak moraš samo sačekat da oni nešto zakuvaju. Balans je sve!
[uredio whiteboy - 30. kolovoza 2021. u 10:56]