Prvo poluvrime:
Sahiti i Vukovic podbacili i izgubili 2, 3 baluna u opasnin pozicijama. Prvi gol nije nikakva kontra nego ocajna reakcija pojedinca i nakon toga odbijanac. Sansa Abasa je nastala nakon sta je Elez izgubia skok 1 na 1 sa Drmicen koji je manji 7 centi od njega (Elez je manje vise sve duele popusija) i onda je ti Abas trca i opuca nerealno uz sustizanje dva igraca. Simic mu je skrenija balun u stativu, inace bi isla u Posavca. Treci gol su redon dvostruka losa reakcija Sahitija (gubia balun pa klize, a moga je stizat), Elezovo alibi postavljanje u situacijama 1 na 1 umisto da prova se nadmetat dok ne dodje potpora i Simicevo glupo pustanje Drmica na jacu nogu. Rijeka je doslovno u 3, 4 situacije napamet izbijala balun na Drmica i Abasa da dodje do kontre. Mi smo s masu igraca bili u zavrsnici, al Biuk i Colina bezopasni. Vukovic je kod onog suta triba jos vise povuc. Kombiniralo se skroz solidno, al zadnji pass nikakav. Riskiralo se sa masu igraca u zavrsnici, al da smo bili defanzivniji bilo bi da smo picke. Ne dajen ruku u vatru da bi Dolcek odigra bolje od Dellove.

Ali načelno se slažem, kada vidim roster u kojem imamo točno jednog desnog i jednog lijevig beka, hvaga me nervoza i jasan je disbalans.

Pogotovo u nogometu u kojem su bekovi jedna od najvažnijih i najaktivnijih karika svake momčadi.