Vando je napisao/la:
ian wright je napisao/la:
jel mogu ja?
ima dva naslova prvaka Hrvatske. Možda se čini malo, ali iz današnje perspektive baš i ne. S tim da je jedan bio onaj prvi u samostalnoj Hrvatskoj, a prvi se pamte. I prvi Hajduka nakon 13 godina čekanja
osvojio je 1 hrvatski kup
osvojio je posljednji jugoslavenski kup koji je bitan i iz sportskih i iz nesportskih razloga
odigrao je šest-sedam sezona u klubu
vratio se iz Cadiza kako bi s klubom odigrao Ligu prvaka i došao u 1/4 finale, što je najbolji europski klupski rezultat zadnjih skoro 40 godina, a izgleda i da će biti najbolji sljedećih 40
bio je svjetski prvak s mladom reprezentacijom
bio je treći na svijetu s Hrvatskom
ukratko, bio je u svim bitnim događajima koji su u to vrijeme od Hajduka činili veliki klub i koji su bitni za hrvatski nogomet u tom vremenu
Vidi cijeli citat
Andrijasevic, butorovic, vucevic, pralija..ovako iz glave i jos puno nominalno manjih igraca nema status legende, iako nikad nisu pljucali po hajduku ka ovaj, al nisu bili vatreni i nisu medijski eksponirani.. poanta je da ne moze u recenicu s istinskim velikanima kroz povijest hajduka.
Samo iz njegove generacije ima puno vecih legendi, a odemo li u jugu, necemo stat nabrajat do sutra.
Moje vidjenje je da nemamo 500 legendi i da se taj status stice kroz zivot a ne kroz igracku karijeru, tako da u mojoj knjizi, ne da nema status legende, nego je upravo u suprotnoj rubrici.
Da je bia malo “uspjesniji” nakon karijere, bia bi i on sad u medjugorju.
za razliku od nabrojanih, Štimac je igrački dokazan i kroz reprezentaciju i kroz inozemnu karijeru. U Derbyju je izabran u najbolji sastav u povijesti kluba
