zadar-1.liga je napisao/la:
I sad pod cijenu da neko nekako otkrije ko san ja, boli me kurac vise. Dok san igra kosarku, s nekih 19, 20 godina, dosa san u francusku u jedan klub na probu. Nista posebno, svi tu negdi, klub nit ambicije nit pritiska. Bia je jedan Grk, moga je dat kos kad je tia, ono, doslovno, samo mu je kosarka bila vise ka hobi. Svaku utakmicu tili mi il ne, kad je gusto i kad ne znamo sto cemo, njemu bi davali balun i cekali sto ce napravit. Znaci uvik prvo gledas di je on bia, a tek onda svi ostali. Na polusezoni su ga prodali u Patru i jebat ga, sto sad. Sto se desilo? Igrali smo najlipsu kosarku ikad, balun je tako lipo cirkulira, svi su znali sto tribaju. Poanta price je da ti ekstra kvaliteta osim blagoslova stvara i uteg. I to podsvjesno, svi od tebe misle da ces risit, a ti mislis da moras risit jer svi to od tebe ocekuju. Tako se nadan u Sibeniku da cemo prodisat, da ce cvat timska igra, a s Markon da ce se popricat da je daleko najbolji, ali da suigrace mora koristit.
E ima jedan što bi tija da je Markan u Šibeniku pa nek radi što misli da je najbolje