Par rici pomocnog trenera kadeta Solina.
Gustafssonov Hajduk u pravilu ostavlja dojam da previše ovisi o Livaji i općenito o individualnoj kvaliteti, što većinom nije dobar recept za dugoročni uspjeh. Iako Gustafssonova momčad često djeluje kao da će stvari biti bolje kada sve sjedne na svoje mjesto, činjenica je da vrijeme ide, a stvari ne sjedaju na svoje mjesto.
Faza obrane daleko je od zadovoljavajuće, a veznjaci u njoj često djeluju izgubljeno. Faza napada, pak, zadnje vrijeme stagnira, a kada bilo tko od ofenzivaca nema svoj dan, djeluje čak i lošije nego prije, što samo dokazuje koliko ekipa nije uigrana. Glavna trenerova zadaća trebala bi biti da ekipu učini homogenom, tako da ona bude više od pukog zbroja faktora koji je sačinjavaju, a Gustafsson u tome nije uspio te se, nažalost, sve više čini da i neće.
Posljednja reprezentativna stanka dočekana je s porazom od Rijeke na Poljudu, sada se na nju odlazi nakon remija u Osijeku. To samo po sebi nije razlog za negativnost, ali u kontekstu svega, situacija je daleko od obećavajuće.
I kad zavlada mržnja razum nije lijek I ludilo uvik promijeni tijek povijesti Ispiše novu, krvavu stranu U zemlji seljaka, na brdovitom Balkanu
