Ja cu jos istaknit 2 stvari, koje su 1 stvar, al su 2. Jucer zabijemo za 1-0, a ja se nimalo ne veselin. Prvo, jer san ka pile u mesara, ako skocin, nece bit dobro, a drugo, gleda san pomocnog i mislia o povlakacima linija da ce nas zakinit. Na kraju, ipak gol, a ja ocu iz koze iskocit. Sudac jucer jaaako dobar, kamo srice da je uvik tako.

Dobar članak na telegramu. 

Potpuna nadmoć Dambrauskasa. 

Danas ocekujen video oko 2. Scena Splita, a u daljini seta silueta starca koji hoda. Kako hoda kroz Split, dolazi na Poljud i u bliskon kadru se vidi da je to Sveti Nikola Kalinic. U ton trenu s Poljuda odlazi krampus (Diamantakos).

Apel upravi kluba, napravite više kako Bog zapovida hebeni razglas na Poljudu !!! 

Htjenje.

Najlakše objašnjenje zašto je Marco Fossati osvojio 5/8 duela u kojima se našao i osvojio sedam lopti (izravno oduzeo četiri i presjekao tri) nasuprot Arijanu Ademiju koji je osvojio 2/6 svojih duela i osvojio jednu (jedna izravno oduzeta u duelu i nula presječenih) bilo bi to da je Fossati želio pobjedu više od Ademija i da je imao veću energiju. Najlakše, ali ne i točno objašnjenje.

“Da budem iskren, ne mislim da smo počeli oprezno”, odgovorio je Hajdukov trener Valdas Dambrauskas na pitanje Tonija Živkovića u programu Arena TV-a o pristupu na početku utakmice. “Mislim da smo bili jako hrabri, nijednom nismo ispucali loptu prema naprijed. Mislim da smo imali hrabrosti i da smo željeli igrati.”

Nije Fossati imao veću energiju od Ademija. Njih dvojica su naprosto sasvim drugačiji ekstremi u igračkim profilima te će energija uvijek biti na Ademijevoj strani. Pretrčat će više, komunicirat će više sa suigračima i bit će agresivniji. Uostalom, dovoljno je pogledati heat mapu i vidjeti koliko je Ademijevih 39 kontakata s loptom bilo raspršeno po travnjaku; od lijeve do desne strane i duboko od svoje polovice do suparničkog kaznenog prostora. Fossati je većinu svojih dodira s loptom koncentrirao u centralnoj zoni.

 

Hajduk nije imao veće htijenje. Imao je bolju strukturu od Dinama

 

Zato i jest dobio više duela i osvojio šest lopti više — ne zato što je imao veću energiju ili zato što je više htio, nego zato što je Hajduk imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte.

Dambrauskas se odlučio za istu taktičku postavku s kojom je igrao protiv Lokomotive u Kupu i formaciju 4-2-3-1. Ispred četvorice u zadnjoj liniji bili su Fossati i Jani Atanasov, ispred njih je bio Filip Krovinović koji se po potrebi spuštao u lijevi halfspace primiti loptu kako bi organizirao napade kratkim dodavanjima, a naprijed su bili Marko Livaja u centralnoj ulozi, Stipe Biuk široko uz lijevu aut liniju i Marin Ljubičić koji je s desnog krila ulazio prema sredini i radio dubinske kretnje.

Razlika u strukturi

Ključ utakmice je bio Josip Elez i njegova duga lopta.

Zapravo, oba gola padaju tako što Elez odigrava dubinsku loptu iza leđa suparničke obrane i traži Livaju koji napada prostor.

Elez je u utakmici protiv Dinama imao 42 točna dodavanja s 95,5 posto uspješnosti. Izravno je asistirao Livaji za prvi gol, a odigrao je dijagonalu koju Livaja prima iza leđa Danijela Štefulja i pretvara u asistenciju za drugi gol.

Međutim, njegova vrijednost za taktički plan se očitava i u drugim elementima igre — u  onome što je Dambrauskas opisao kao hrabrost koja se očitovala tako što se lopte nisu napucavale naprijed i u onome što se kasnije krivo percipiralo kao veće htijenje.

Dinamo je u visokom pritisku kada Lovre Kalinić izvodi loptu s peterca. I taj pritisak je dobar. Domaći igrači znaju da će Kalinić predati loptu Elezu. Ademi striktno markira Fossatija kao centralnu opciju, a s obzirom na to da će lopta ići na lijevog stopera, Mislav Oršić je — kao lijevo krilo koje čuva takozvanu weak side, odnosno stranu bez lopte — taj koji čuva desnog stopera, istovremeno držeći desnog beka u svojoj sjeni.

Zapravo, Dinamo u ovoj situaciji stoji školski i onemogućava Hajduku da izađe od vratara kratkim dodavanjima, kao što je radio veći dio utakmice. Stvar je u tome što Elez odigrava nevjerojatno dobro dodavanje. Njegova meta je Gergő Lovrencsics. Oršić se mora povući, ali već kasni jer su ovakve situacije dizajnirane tako da on položajem tijela onemogućuje prizemno dodavanje do Lovrencsicsa, ali je nemoćan protiv dobre dijagonale kakvu šalje Elez. Lovrencsics prima loptu, Atanasov mu se priključuje i napada prostor, a naprijed su Biuk, Livaja, Krovinović i Ljubičić.

I tu dolazimo do ključne stvari. Hajduk nije imao veće htijenje, imao je bolju strukturu.

Lovrencsics prenosi loptu naprijed i odigrava krivo dodavanje, ali njegovi suigrači su tu da iskontroliraju ‘drugu loptu’ i produže napad. Ne zato što su više htjeli od Ademija ili Josipa Mišića, nego zato što su bolje postavljeni. Ademi je akciju počeo visoko, nitko mu ne štiti leđa i zato kasni na inicijalni start. Nije Krovinović pokazao više energije, nego je jednostavno bliže lopti i ima bolju poziciju koja mu omogućava da primi loptu i odloži je suigraču.

Konkretni napad koji je počeo Elezovom preciznom dijagonalom pod jakim pritiskom traje otprilike dvije minute. Od toga je 45 sekundi Hajdukov neprekinuti posjed na centru ili malo u suparničkoj polovici, a jedno 20-ak sekundi se izgubi na aut koji Dario Melnjak izvodi na lijevoj strani. Sve ostalo su sitne izmjene posjeda u kojima Hajduk konstantno nalazi način kako iskontrolirati poziciju jer je bolje postavljen, a Dinamo plaća danak lošoj strukturi i improvizaciji u postavljanju u nastavku akcije nakon visokog izlaska.

Rezultat samo kao posljedica

Tu se treba vratiti na prvu sliku i situaciju u kojoj Elez daje loptu kojom potvrđuje Livajino dubinsko kretanje. Livaja kreće iz Mišićeve zone prije nego što Elez upućuje loptu, izvlači se dalje od Kévina Théophile-Catherinea kako bi izbjegao nepotreban duel i zabada se iza njegovih leđa. Daje gol i sve to, ali s druge strane Biuk reagira na to da se Krovinović spustio i klizećim startom jednu ničiju loptu vraća svojim suigračima u zadnju liniju.

Krovinović je točno u centru igrališta i Biuk prepoznaje da je na lijevoj strani ogroman prostor koji treba zauzeti. Kada bi se lopta nakon eventualnog oduzimanja odbila u bijeli krug, četvorica Dinamovih igrača su tamo da je uzmu i da pokrenu kontranapad. Ne zato što više žele, nego zato što su bolje pozicionirani. Biuk se spušta i dok Livaja ulazi u šansu, on ulazi u centar tog kruga.

To je bila suština ove utakmice, zato je Hajduk pobijedio. Da, pobijedio je zato jer je Livaja dvaput pravovremeno ušao u prostor na Elezovu dobru dubinsku loptu, ali je preduvjet tim golovima bilo to da se zauzme prava struktura kojom će se okupirati sve zone terena.

Ukratko, Livajina gola nema ako Biuk nije ondje, a on mora biti ondje da iskontrolira posjed ako lopta od Théophile-Catherinea odleti u taj prostor. Odnosno, ima tog gola, ali ima i više problema s drugim loptama i suparničkim napadima. Ovako toga nije bilo. Hajduk je potpuno kontrolirao utakmicu, bio je miran i vrlo precizan u ispunjavanju plana kroz ispravna pozicioniranja.

Iz istog razloga je Fossati uzeo više duela i lopti od Ademija; bio je bolje postavljen i imao je jasniji zadatak, s vrlo malo improvizacije i lutanja. Ne zato što ima više energije ili htijenja od Ademija, nego zato što je Hajduk, za razliku od Dinama, imao plan igre na koji se Fossati mogao pouzdati i koji ga je dovodio u povoljnije pozicije za uzimanje lopte. A onda je rezultat samo logična posljedica viđenoga na travnjaku.

Javile se i komsije u vezi pivanja livaje na doceku