Horože to što netko sjedi u prvome redu u crkvi ničim ne garantira

da živi kršćanski život. Da je kršćanski život živjeti lako kršćanski

život bi živio svatko.

Jedna od možda i najvažnijih stvari što se tiče vjere je da ne mjeriš

druge prema sebi, kao uostalom i u životu. Odakle meni ili bilo kome

pravo da nekome negiram mogućnost promjene. Uostalom Isus je i

došao radi takvih. Kad malo bolje razmisliš radi svih nas jer svi smo

mi griješnici ali se čovjek treba truditi i boriti se protiv svojih slabosti i

poroka, a ne se pustiti kao tikva niz vodu.

Za Ćorluku ne znam kakav je ali ako se u Mostaru drži kuće i trudi se

da ostvari što je zacrtao onda je na dobrom putu jer jebi ga ovdje kod 

nas se živi "normalan" život kao da corone i nema. Klubovi na večer 

vikendom puni kao da nema sutra, a ima mu suigrača koji uredno posjećuju

takva mjesta.

Sinoć je bila druga epizoda dokumentarnog serijala Nogometna groznica

o usponu Premier lige. Sinoć je bila legendarna scena sa Selhurst Parka i

kung fu poteza King Erica. To je najbolji prikaz pritiska medija i navijača na

najvišoj razini. A masa tih igrača je lokala ko da nema sutra. Danas svaki onaj

koji ne živi u skladu s onim što radi može zaboraviti na profesionalni nogomet.

Možeš se neko vrijeme možda i švercati ali dugoročno nemaš šanse. Ono što 

me raduje je što su igrači koje dovodimo na tragu toga što današnji nogomet 

zahtijeva.

P.S. Livi može biti i izuzetak jer on može šta hoće.