Ivica Blažičko već je desetljećima personifikacija ove vrste sportskog novinarstva koja je i sportskom novinarstvu i novinarstvu uopće torpedirala reputaciju. To je sportsko novinarstvo u kojem su novinari navezani za klubove, menadžere i nogometni savez, u kojem se fotografiraju s velikim (i kriminalnim) gazdama, s njima se druže, jedu i piju. To je 'novinarstvo' u kojem 'novinari' za menadžere i klub odrađuju strijeljanja neposlušnika i medijske atentate. To je 'novinarstvo' u kojem 'novinar' kao privilegirani klijent preprodaje TV prava kupljena od Nogometnog saveza koji kao novinar prati. To je 'novinarstvo' isprepleteno neraskidivom ljubavi s osuđenim Gazdama - poput Mamića - i s korumpiranim političarima - poput Bandića. Upravo se zbog 'novinara' kao Blažičko infektivno raširila krilatica „novinari crvi“, paušalna objeda koja vrijeđa nas većinu ostalih koji nismo crvi.
A nakon svih tih mezalijansi sa Savezom, Klubom i Gazdom Blažičko je nenačet. On i dalje prenosi Dinamove utakmice, njegov status 'novinara' i dalje je bez politure, kao da skandali ne postoje. A kad tako načet kompromitirajućim aferama već zasjedne za mikrofon , Blažičko bi mogao hiniti makar privid neutralnosti. Umjesto toga, on u direktnom prijenosu prakticira komentatorsku inačicu fake news-a, opisujući utakmicu koje nema.
