Najveći gubitnik je pas... Prodali ga za inozemnu selidbu kad ono

Iskreno se ne bojim za livaju, potpisat ce on produljenje, ali mislim da ce to bit solomonsko rjesenje tipa na godinu dana pa cemo na kraju sezone opet vidit kako disemo i sta su ambicije, nije lud da sebi zaveže ruke dugorocnim produljenjem, covjek voli Hajduk, voli ovaj grad, ali na kraju dana se ipak radi o puno vise od same ljubavi prema klubu

ja bi mu da jos bolji deal za njega. Ugovor na 3 godine s primanjima ka cca Mijo. Od transfera nakon jedne sezone 30%, a nakon druge 50% ako ostane. Win-win situacija

Vrsaljko se rastao sa suprugom, treba mu poslati onu "... uvik kad si tužan i kad nemaš kamo poći..."

Šime, Hajduk je velika zajednica i tu ćemo te prihvatiti i tu nećeš biti sam.

Mene je mnogo puta Hajduk izvadio iz depresije. 

Nadam se samo da mu nije nabila rogove ka posavecu.

Bradarićeva žena upravo stavila ekstenzije u jednom frizerskom salonu u ST. On potpisuje sto posto za par dana... 

Ma dajte. Mijo Caktaš je dosta dobrog dao za klub, koliko je mogao. Jbga, igrao je u trofejno sušnoj eri za šta on nije kriv. Momak ima skoro 300 nastupa i preko 100 golova, a ovdje se od njega pravi pijanca bolikurčinu poput Artema Milevskog ili nezainteresiranog Huga Almeidu.

Ne kažem da nije imao gafova i loših izdanja, ali iskreno bih volio da je odradio kariijeru tu do kraja.

Šjor Laki čak i da prihvatin financijsku situaciju ko ispriku to ne minja stvar da je sustav izbacija loše nadzornike i loše predsjednike nadam se sve do Lukše. 

Dinamija se u prvom redu pripala lika koji neće povlačit poteze iz trenutnog navijačkog hira već će pogledat širu sliku i donit na prvu ruku nelogičnu odluku. Primjer je slučaj Caktaš u kojem opasnost od menadžerskih igrica debelo prelazi korist Mije ka igrača koji je dvi godine bija najbolji igrač kako god mi to sebi objašnjavali. Tako je nakon gola na Rujevici masa zazivala potpis i mirenje, a sad je sentiment totalno obrnut šta nešto i govori o tome kakav smo put prošli u samo par miseci. Dinamiji je ironično najviše odgovarala vladavina predsjednika koji su u prvom redu slušali navijački glas, a ne povlačili strateške odluke koje su nekad i teške, jer su i sami vidili da se takvom politikom i dobra financijska situacija može pritvorit u krizu kroz period jedne sezone. Prosvjedi i hajdučki dišpet nisu za milimetar prominili situaciju, jedino kako će Hajduk postat prijetnja je logična financijska i sportska politika kojom ćemo na našu stranu možda i privuć one klubove koji potiho mrmljaju, al nemaju snage za izreć svoj stav.

Ako smo bili avangarda u pogledu zaštite našeg kluba za budućnost onda sad moramo poduzet još jedan korak naprid i pokazat kako možemo napravit simbiozu navijačkog kluba s privatnim kapitalom koji nije rodijačkog tipa. Takav Hajduk bi bija ogromna nada za cilo društvo jer bi pokaza da smo spremni razmišljat van uobičajenih parametara poduzetnik=kriminalac ili navijač=klošar. To traži volju za promjenama i s naše strane al ako stvarno to doživimo znajte da će se neke stvari u našem balunu radikalno prominit ma koliko god to mafija trudila zaustavit.