Iz nekih prijateljskih krugova čuja san priče o Neji sr. koji je navodno dobro diga nos nakon šta je posta dalmatinski Mino Raiola. Navodno je došlo do toga da se ni rodbini u selu više ne javlja u prolazu šta je za kulturu vlaškog kraja ravno najtežoj uvredi.
Tiranje inata u njegovoj poziciji se pokazuje stvarno glupim odabirom koji najviše šteti igračima, očito nije očekiva da će se na drugoj strani brvna nać ovan koji će jednako uprit rogovima.
I stvarno bi sve nekako razumija da ne zastupa svog sina koji prvo trpi igračku štetu pa onda i društvenu jer ga se neminovno veže uz postupke čovika koji želi "nategnit" klub u kojem mali igra. Malo me čak podsjeća na oca jednog od kvartovskih talenata iz moje mladosti koji je svojom bolesnom ambicijom od dobrog momka i talentiranog nogometaša napravija ruinu koja igra u najnižem razredu županijskog nogometa i frustracije liči alkoholom. Možda malo napuhan primjer, al ta crta mentalne propasti i "what if" moment su dosta slični.