mijo je šupcina od covika (golove ne osporavam)

i pokaza je to jedno 10 puta do sada

a s obzirom da mi se šupcine gade jedva san doceka da nestane ta slina lešana

pa ti sad dipli dalje

usput, vidim da ti nije jasno pa evo da ti pomognem:

livaja je vec do sad napravija nesto sta dugopoljska supcina nije nikad

a to je odreka se nekih novaca u korist Hajduka

(jer je i prije pola godine moga potpisat negdi drugo za bolje pare)

lešina ne samo da se nije odreka u korist Hajduka

nego nas je vise puta zajeba novcano

Bacio malo pogled na igrače kojima ističe ugovor na kraji godine...stvarno ima igrača na svim pozicijama ali nerealni i realni, ovaj mi je upao u oko kao desni bek

https://www.transfermarkt.de/jannik-dehm/profil/spieler/211671

Ali opet vjerujem Niki sta got dovede...samo molim te daj nesto da ubije ovo malo neroze...

Te priče u Splitu i danas znaju svi: kad je ono branio za Europu na Wembleyju, od cijele je londonske legende u Split došla tek priča kako je Beara u kavani zovnuo konobara ”Ej, ti”, a ovaj mu donio osam čajeva. Kad je ono branio na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, od cijele je brazilske legende do Splita došla tek priča kako je kroz prozorčić aviona tražio ekvator. Kad je pak na Olimpijadi u Tampereu Puskásu obranio penal, od cijele je legende u Split došla tek priča kako je, znatiželjno na putu zureći kroz prozor kupea, primijetio da ”u Njemačkoj ima više Ausganga nego u nas Kaštela”.

Svi su i tada, kao i danas, kada ih podvaljuju drugim glupim Vlajima, znali da nijedna od tih priča nije bila istinita, ali Splitu se sviđalo da ih priča. U našoj podjeli svijeta Vlaji su bili glupi i kada su branili penale Ferencu Puskásu.

Kad Mijaga ode iz Hajduka slavit ću skoro kao kad Mesić ode s ove planete.

Razlika između Livaje i Caktaša je u sljedecem:

Livajina trzisna vrijednost je 1.000.000 eura godisnje. I mi smo mu navodno za polusezonu davali 350.000 eura sto bi znacilo 700.000 eur godisnje, a Caktaseva trzisna vrijednost je 300.000-350.000 eura godisnje, a mi smo mu za 3 godine davali po 500.000 eura godisnje+ navodno neke bonuse.

Realno Caktaša smo placali vise nego sta vridi a Livaju smo placali manje nego sta vridi.

Jos tome triba dodat da sa Caktasom u ekipi je patila kreacija, istina, on je isporuciva golove, ali to je bila priča u kojoj se dizala vrijednost Caktasa a smanjivala vrijednost Hajduka, tj on je ima puno vise koristi od nas nego mi od njega.

Niko uz njega nije posta bolji igrac, nego je sistem igre bija postavljen prema njemu.

Kod Livaje je druga prica. On jednostavno podize vrijednost svima a uz to s njim na terenu imamo samo jednu izgubljenu utakmicu.Da ne spominjem bodovnu razliku izmedu Hajduka kojem igra Livaja i Hajduka kojem igra Caktas

Podcjenjivački odnos Splita i Hajduka prema glupome Vlaju nije se tako promijenio ni kad je glupi Vlaj već bio od najvećih na svijetu, ni kad je s Bajdom Vukasom u Split donio i treći naslov prvaka. Valja, najzad, i tu priču ispričati, jednom za svagda.

Na povratku iz Torina u svibnju 1955. godine – Jugoslavija je, hvala na pitanju, na Comunaleu pred sedamdeset hiljada ljudi pobijedila Italiju 4:0, Vukas je zabio četvrti – Beari je u oko upao trun ugljena iz lokomotive i nije mogao braniti na gostovanju kod Željezničara. Hajduk je izgubio 2:3, a Beara je ostao u sarajevskoj bolnici, gdje ga nitko iz kluba nije došao vidjeti, čak ni kad je sedam dana kasnije Hajduk ponovo gostovao u Sarajevu, ovaj put protiv FK Sarajeva!

Bijeli su i tu izgubili, 1:3, gradom je krenula priča da Beara glumi ozljedu i minira titulu, i on je – povrijeđen i ljut – napustio bolnicu i vratio se u Split.

Hajduku je, naime, za titulu nakon ta dva poraza trebala pobjeda u posljednjem kolu prvenstva, na Placu protiv beogradskog Radničkog: povrijeđeni i uvrijeđeni Beara na vlastitu je odgovornost stao na gol i Hajduk je pobijedio 5:1. To valjda za slučaj da je nakon onoga ljeta na baletu u HNK i pomislio kako više nikad neće skupljati govna za bijelim konjima.