Ako prodaješ, ako ti je prodaja nužnost, ako ti je keš imperativ, i ako na stolu imaš dvije ponude, jednu od recimo 4 i jednu od 5 nečega, licitiraš dok jedan od zainteresiranih ne odustane.Pa onda malo odugovlačiš, pa onda još malo puštaš informacije o novim zainteresiranima za 6, kojih nema, pa onda opet čekaš, pa dođeš na ponudu od jedinog preostalog zinteresiranog od 5,5,ti naravno ne ne tražiš 10 već imaginarno nadjačanih 6,5.Oni nude 6, čekaš, kalkuliraš , čekaš zadnji ultimatum jedinog zainteresiranog i odlučiš u interesu Kluba.U klubu su uradili sve školski.
Svi sretni i zadovoljni.Prodao si planski, ono što si ciljao prodati(uz pretpostavku da si za tu rupu u rosteru planski podcrtao već nekog od igrača), i dobio si upravo oniliko koliko ta roba u tom trenutku prodaje vrijedi.
Vušković će otići za 10 ukoliko netko ponudi 10 za njega, a po svemu sudeći tako skoro neće.Ukoliko netko ponudi 5 za recimo Teklića i Sahitija, a neće, vjerujem da bi Vuško ostao još najmanje sezonu i uz dobar rezultat kluba i osobnu statistiku otišao za 7,5, 8, umjesto ovih 6,5.A možda mu je 6, 6,5 maksimum.Možda rezultat izostane, statistika se pogorša, potencijal stagnira.U godinama u kojima je Vuško prodaješ samo i jedino potencijal, svaka daljnja godina traži i konkretnije osobne i momčadske brojke, jači izlog.Koje je rješenje?Pa recimo jedno od rješenja je dignuti konkurentnost momčadi, kvalitetiji igrači i od prosječnih igrača mogu napraviti primamljivu robu na tržištu.Upravo to se i pokušava raditi, i radilo se sa Jurićem recimo.Pa možda za godinu, dvije dođemo do razine da prodamo 3 "Jurića i Tekića" po 3 miljona, a Vuškoviće čuvamo za velike igrače.
Ne sanjajmo o klubu koji ne prodaje, to je utopija, sanjajmo o klubu koji kvalitetno stvara i dovodi igrače.To je naš put rasta, to je jasno,samo nikako da naletimo na uprave koje će provoditi ovu strategiju.Nadajmo se da sa Lukšom jesmo, a i da jesmo dug je put pred nama.
