Čitao sam vas sa zanimanjem do prvog komentara o Jakolišu.Trenutno se smijem na svaki slijedeći komentar nogometnih entuzijasta povlaka amaterskih skauta o momku.

Molim vas, uozbiljimo se.Pričamo o Marinu Jakolišu zvanom Panika, napadaču od 25 godina koji je u 6-7 godina trčanja seniorskim travnjacima u 164 utakmice dao 16 golova i odigrao 3 odlične, 2 vrlo dobre , 6 dobrih i 150 utakmica u kojima je bio statist, da ne upotrijebim težu riječ.Molim vas, uozbiljite se., dečko je dočekao svojih 5 minuta slave i neka je.Kao i naš bivši igrać Stanko Jurić prije transfera života.I neka je i on, iskreno mi je drago zbog momka, ajoš više zbog mog Hajduka.Nek mu se te minute i produže na 10, ipak je on još igrač Hajduka, ali ostalih 50 minuta ga jednostavno ne želim gledati u konkurentnom Hajduku kakvog s pravom želimo što prije gledati.

Zar je stvarno toliko kratko sjećanje ljudi ovdje ili da banaliziram, zar stvarno neki ljudi smatraju da u ovom slučaju 7godišnja statistika više skriva nego otkriva?

Sretno mu bilo, što dalje od Hajduka koji se bori za titulu, ali i tu dolazimo nažalost do groznog paradoksa:trenutno, ovaj Hajduk se još nema snage boriti za titulu, nažalost, realnost je takva, klupa nam je tanka, sezona je duga i realno bez još 3 igrača , bit ću skroman, barem za rotaciju i barem u rangu ovih 5 minuta Marina Jakoliša mi nemamo što tražiti u borbi za titulu.No u ovakvom Hjaduku bi čak bilo mjesta za 5 minuta Marina Jakoliša.Paradoks.

Zato donekle i shvaćam naknadnu pamet nekih na forumu, ali kolege, odvrtite realan film Marina jakoliša, Stanka Jurića, Dantea Stipice ili Maria Maloče npr, i ne fantazirajte o čudesnom božjem dodiru koji je od njih napravio igračine čim su napiustili Hajduka.Isti su to igrači, u drugačijim okolnostima , godinama, okruženju ili formi.Neću više o Jakolišu, naš je igrač, i čak i smatram da i sam pretjerujem u kritici kao i neki u hvalospjevima.

Sutra je utakmica koja ni po čemu ne bi tebala biti sudbonosna niti sam pobornik takvih pretjerivanja, 7 kolo je tek, ali ne mogu se oteti nekom čudnom osjećaju da sutrašnja utakmica ima mnogo veći ulog od 3 boda, zadržavanja prvog mjesta ili samog rivalstva.Sutra, tek u 7. kolu, sezona bi se mogla opasno prelomiti za nekog od aktera.Vjerujem da trenutno imamo vše znanja i snage, nadam se i pameti za okrenuti izrazito izrazito opasnu Rijeku i produbiti im krizu.Uživajmo u sutrašnjem danu, sretno nam svima.

Danas 10 stranica o Jakolišu...

Nadam se da sutra neće bit 10 stranica o Posavecu ili Kaliniću...

Idemo sutra najstarijem hrvatskom prvoligašu,a lako moguće uskoro i najstarijem klubu na svitu pokazat da je samo jedan majstor s mora.

Pa naravno da je "lako u Sibeniku"...

Evo primjer utakmice protiv Rijeke prosli tjedan.

Nakon nje svi su mahom pisali da je Rijeka opasno visila, da je steta sta Sibenik nije uzeja bod ili sva tri i da Jakolis nije ima srice pa da bar jedan od ona tri-cetiri udarca sta je ima nije zavrsija u golu...

Nikome nista...idemo sa Rujevice uzdignute glave...bice bolje drugi put...bla bla bla...

Aj sad zamisli situaciju da je Jakolis pruzija onakvu partiju u dresu Hajduka i da je Rijeka okrenula rezu i dobila. 

Pa 7 dan bi razapinjali tu po forumu i ostallim medijima. Bili bi - sta ti triba 10 sansi za dati gol...majmune oblajhani...ostavi se baluna pizda ti materina tebi i ko te doveja u Hajduk...

Alo...

Imamo li novog Tatu? Ili da ovaj bude Ćaća? 

Pogodija je u gol.

Na Kantridi.