Proteklih godina, odnosno desetljeća često se kroz foje provlačila rečenica da Hajduk može voditi netko tko zna odnosno razumi mentalitet,a ta izjava je u zadnjih par godina postala gotovo sprdnja radi česte rotacije trenera iz Dalmatinskog bazena, pa se nakon svake smjene na Poljudu mogu pročitati komentari da se sad vraća Vulić, ili već neki drugi trener koji je već sidia na vrućoj klupi. Naravno da ta teza nije istinita, pa su u proteklom desetljeću mnogi domaći treneri ostvarivali neuspjehe i loše rezultate, dok su neki stranci ugodno iznenadili.
Valdas Dambrauskas je mladi trener s iskustvom rada u mladim reprezentacijama Litve, u klubovima se dugo zadržava, ima ideju, i svakako zna kako tu ideju prebaciti na zeleni teren, poznaje ligu, i dokazao se uspješnim mandatom na klupi Gorice. Kao takav na papiru je idealan trener za Hajduk. No Dambrauskasu je minus nepoznavanje jezika i mentaliteta, nedostatak karizme i crta koje su potrebne za uspjeh u jednoj specifičnoj sredini kao što je to Split.
Trenera takvog profila, kao što je Dambrauskas, u proteklih 5 godina Hajduk je 4 puta dovodio, i Dambrauskas je peti takav izbor. Pa hajdemo pogledati kako su se takvi treneri provodili u Hajduku:
Carrillo je stigao u sličnoj situaciji, pred kraj jesenskog dijela sezone, dobro je odradio zimske pripreme, i ostvario relativno uspješno proljeće. Dobro je krenuo u iduću sezonu, ostvaruje uspjehe protiv Levskog i Brondbya, ispada od Evertona, u međuvremenu se ozljeđuje Futacs, i prodaje se Vlašić nakon čega dolazi do pada, i u listopadu dobiva otkaz.
Zamijenjuje ga relativno sličan profil trenera, koji je također krenuo dobro, bolje rečeno odlično, u prvih 15 kola skuplja 36 bodova, i u kupu dolazi do finala, no onda uoči derbija Torcida objavljuje proglas protiv predsjednika Kosa, nakon čega kola kreću nizbrdo. U sljedeću sezonu ulazi sa promijenjenim igračkim rosterom, nesretno ispada od Steaue Buckurest, u prvenstvu u prvih 6 kola skuplja 4 boda i biva smjenjen.
Orešćanin vrlo brzo nakon Kopića, u neugodnoj situaciji preuzima kormilo(17 bodova u 15 kola) odrađuje kvalitetne zimske pripreme, i do kraja sezone skuplja 62 boda, što je najbolji bodovni saldo u proteklom desetljeću. U sukobu između Gojuna i Bjelanovića, staje na stranu čovjeka koji ga je i doveo na Poljud, i piše priopćenje predsjedniku, pri čemu ne dolazi do smjene, no Orešćanin ispada na prvoj skalini od malteške Gzire i odlazi s Poljuda.
Ovo ljeto Hajduk dovodi Gustafssona, trenera poznatog po razvoju mladih, uspješnog u mladoj reprezentaciji Švedske kako bi napravio iskorak. Gustafsson po stilu igre kreće žestoko, ekipa mu igra napadački i fizički isrpljujuč nogomet, no pojačanja mu baš i ne dolaze na vrijeme, a ispada na prvoj prepreci od Tobola, biva izložen kritikama, ulazi u lošu seriju u prvenstvu i dobiva otkaz.
Temeljem ta četiri iskustva u proteklih 5 godina, Hajduk se pokazao kao sredina u kojoj je uz nužnost nogometnog znanja, ideje i kvalitetnog rada s mladima potrebno imati dozu karizme, kojom novi trener, isto kao i njegovi prethodnici ne obiluje, pa se postavlja pitanje zašto se opet pokušava s takvim tipom trenera, koji očito nije idealan za kormilo Hajduka.
